РТВ Теорија и пракса

TV aparata s , pa izgleda da se zaključak o nemogučnosti prezentovanja ozbiljne muzike na televiziji sam nameće. Suština je, međutim, u tome da čak i najviše eksploatisan informativan prilaz ozbiljnoj muzici, u največem brlju slučajeva nije ispravno i dosledno primenjivan. Glavnu grešku već smo pomenuli: i slika i zvuk bave se istim, nevidljivim zbivanjem. Samo po sebi, to je u suprotnosti sa prirodom televizije. Upravo zato se čak i najprimitivniji prenosi ili snimci koncerata ozbiljne muzike vrše sa više kamera koje iz više uglova „osvetljavaju” muziciranje ukazujući nam naizmenično i u „skladu sa muzikom” na „dramu muziciranja”: recimo total orkestra koji smenjuje srednji plan dirigenta, pa zatim krupni planovi solista, njihovih ruku na istrumentima, itd. Dakle, čak i te neuspele vizuelizacije ukazuju na nuždu dimenziranja, dramatizacije krajnje netelevizičnog koncertnog zbivanja. TeLevizija zahteva zbivanje, pokret, odnose - jednom rečju priču. Upravo zato znamo da su najuspelije informativne emisije ozbiljne muzike tek jednim svojim delom snimak samog izvođenja muzičkog dela a u celini su najpre priča, povest o izvođenju 6

5 Prevazilaženje ovog nedostatka pokušano je istovremenim TV i radio-prenosima u visoko kvalitetnoj stereo-tehnici ?ato što veiik broj radio-priiemnika odgovara zahteviroa „visoke vernosti” zvučne reprodukcije. Treć: program BBC tek od 1978. beleži značajniji porast ovakvih emisija, dok je prvi ovakav poduhvat RTV Beograd zabeležen u januaru 1983. e Što je ispravno uočio, doduše u domenu filma, Z. Krakauer „Priroda filma I” Beograd, 1971, str, 159 Postoje, doduše i malobrojna koncertna muzička dela koja vec u svoje izvođenje uključuju priču. Jedan od najuspešnijih i najduhovitijih kompozitora u tom smislu bio je bez sumnje Jozef Hajdn (1732-1809) koji kao da je neke od svojih sinfonija i pisao za televiziju, npr. u simfoniji Le Mattin instrumenti se takmiče u sviranju lestvica, ali kada grupa violina svirajući G-dur skalu umesto ~h” svira ~b” "učitelj” ih na to Ijutito opominje: ili u 5 stavu simfonije „rastanka”, skoro do samog početka muzičari izlaze jedan po jedan pozdravljajući se sa kolegama i dirigentom, gase svoju sveču pored partiture i odlaze, dok izvođenje najzad ne napusti i sam dirigent ostavljajući da dve violine završe komad,

81