РТВ Теорија и пракса

kojem prethode mnoge probe, razgovori sa muzičarima, transport instrumenata, okupljanje publike u dvorani čiji inventar i ukrasi mogu postati, kao i lica slušalaca ili muzičara, predmetom detaljističke analize TV kamere itd., a upravo ta slika dela kroz sam proces nastajanja i jeste najveća vrednost televizijskog zapisa o jednom koncertu i čini ga verodostojnim i celovitom istorijskom činjenicom 7. Očito je, dakle, da se i najkreativniji, najtelevizičniji pristup televizijskoj informaciji o izvođenju dela ozbiljne muzike ne može pa i ne treba primati drugačije do kao manje ili više uspeo arhivski dokument (mada i njegova naknadna estetska revalorizacija u budučnosti nije nemoguča). Ukoliko bi se ipak i najsavršeniji direktan prenos (ili snimak) nekog koncerta prihvatio kao dominantan koncept za prilaz televizije ozbiljnoj

rastanu se jedna od druge i od publike (viđeno u TV feljtonu Ludi, stari Hajdn, TV Zagreb, korežiseri Raukar-Cesarec, 8. jan. 1982, Drugi program TV Beograd, u 21. 10). Primetičemo samo da se tu prvenstveno radio muzičarskom, a ne muzičkom humoru i da jedini zaista šaljiv momenat u ozbiljnoj muzici proizilazi iz situacija koje se njenoj uobičajenoj obziljnoj ukrućenoj i uglađenoj, vrlo svečanoj i hladnoj pojavi na neki način podsmevaju ili podruguju - to su u suštini vanmuzičke situacije. A to se ne menja čak i kad se radi o takvim suptilnim, čisto muzičkim efektima kao što su „nepriličan” muzički citat, harmonska i melodijska rogobatnost, „komične situacije” postignute orkestracijom i slično (јег su logičnom muzičkom toku sa manje ili više duha nametnute) one su dakle programskog karaktera i kao takve odudaraju, suprotstavljaju se i omalovažavaju nezainteresovanu, „pitagorejsku” apstraktnost dela u koje su inkorporirane, što opet razultira tek „kiselim i malokrvnim” podsmevačkim, „sofisticiranim” humorom, ukoliko on to uopšte i jeste.

' Izvrstan primer predstavlja američki TV film o interpretaciji Filharmonijskog orkestra iz Los Anđelesa, pod dirigenci|om Z Mehte, čuvenog Ravelogov Bolera. Prikazano na Drugom programu TV Beograd 29. juna 1982. u 18.30. Pri tom se mora priznati da je u pravu J, Bogomolov kad o tome kaže: „Prolog i muzičko delo odnose se jedno ргеша drugom kao proces i rezultat. Otuda paradoksalna situacija: prolog izgleda zanimljiviji, življi od samog komada" (Problemi vremena u umetničkoj TV, Sarajevo, 1979, str. 107).

82