РТВ Теорија и пракса

I Bogomolov (op cit. str. 107-108! ispravno uočava da je „televizija, čak iako je direktna, sposobna več samo svojim ođra'om, kao u ogledalu, da odmakne u prošlost umetnički događaj koji je istovremen sa nama i da, na taj način, ra/dvoji rezultat i proces. Pokazuje se da je na takvu vrstu deformacije naroSto osetljiva klasična mu/ika, u kojoj je estetski efekat zasnovan isključivo na unutrašnjoj organskoj vezi umetnika s publikom Prema tome svaka vanjska pregrada (čak najtanja i najprozračnija) sposobna je'da nagrdi tu tezu, da je naruši. Realna ovotrenutačnost u ovom slučaju pokamje se kao efekat koji je nedovoljno efikasan 9 Neophodna je njegova estetizacija”. KREATIVAN PRISTUP a I Vablude dosadašnje TV prak.se Posredno slušanje muzičkog dela od strane televiniskog „slušaoca” zahteva ispunjenost TV ekrana nekom muzike dostojnom pripovešću čije bogatstvo zbivanja i slike iziskuje nov stepen stvaralačkog dekodirania odnosa slike i zvuka, 10 koji nadilazi i njegovu koncertnu recepciju, pre svega po složenosti i „realnosti” odnosa u koje stupaju i, naročito, mogučnosti tumačenja koje ti odnosi otvaraiu Tako dolazimo do tzv. slobodne vizuelizacije jedne muzičke kompozicije na televiziji, pri čemu ]e muzika prisutna kao zvučna dimenzija, dok sled slika - priča, zavisi isključivo od invencije TV stvaraoca bazirane na tom muzičkom delu. Ovakav prilaz mizici ima izvesne prednosti u odnosu na prethodni.

9 Da ie, međutim. i sam čin (rituall „živog”, koncertnog ili teatarskog i/vođenja muzičkih dela izgubio svoju efektnost otkriva komplikovani reklamni mehanizam - „star-sistem”. kult izvođača o/biljne muzike i muzičkih svečanosti (koje takve ličnosti okupljaju) potreban da privuče publiku u koncertne dvorane gde је važnije „ко” i -vodi nego ~šta” se i / vodi

'o U dosadašnjem informativnom prezentovanju ozbiljne muzike, kako to kaže Pauli („Treći program”, Beograd, zima, 1972, str. 373): „vidljivo u celini, dakle tok slike, bivalo je toliko neinteresantno, da је muzika moraia proći ne/apaženo”

84