РТВ Теорија и пракса

Mu/ika sa filmom ponovo tone u dubinu čoveka i /а njega vezano ritualno /bivanje, ponovo nala/i svoje pravo mesto, pravu „razmeru opaženosti” od onog ko ie opaža, Dakle, ukoliko se muzika i njen izvođački aparat vide, oni gube svoju tajnovitost, svoju pravu „metafizičku” težinu, svoje pravo mesto u poretku stvamosti sveta: na slici je da odvuče pažnju našeg najpouzdanijeg čula - vida, ~da uspava naš odbrambeni mehanizam” koji svemu meri količinu životne „realnosti” i uveri ga da sve to što je opaženo jeste stvarnost, i to u svojim pravim razmerama. Zvuci pri tom moraju „ostati ono što jesu” (kao što kaže Kejdž' a oni jesu znak, zračenje nevidljivog, ogromna nepoznanica sveta - čovek, u kojoj sičušna, uokvirena slika TV ekrana jeste domen (i domet) naših čula i naše svesti, znanja i razumevanja sveta i nas samih u svetu i nama samima. Svi elementi mitsko-muzičke strukture tu jesu prisutni Ali odmah bi se moglo osnovano prigovoriti sa smo delu apsolutne muzike učinili nepravdu jer smo ga tako, namećući rau vizuelnu priču koja nije bila u intenciji kompozitora, pretvorili u delo programske muzike, čega bi se većina kompozitora ove orijentacije užasnula kao najgoreg skmavl jenja. Sem toga, istina je i da ovaj tip vizuelizacije televizija i film najčešće primenjuju na delima mrtvih stvaralaca Ovakvi prigovori niti se mogu (niti ih treba) potpuno odbaciti, uz napomenu da je navedena vrsta teieviz.ijske vizuelizacije muzičkog dela samo jedna od mogućnosti kreativnog primanja muzike, koja nipošto ne isključuje ostale čak i u samoj televiziji, a da pri tom i ne pominjemo njenu reprodukciju u ostalim medijima (radio, gramofon, itd.) ili na koncertima, Mnogo teži prigovor ovom tipu vizuelizacije je što je samo u malom broju ovako realizovanih TV emisija o ozbiljnoj muzici odnos i/među dvaju činilaca ove strukture (priče i muzikel ispravno uspostavljen. ll

11 Jeono od retkih ali izuzetnih, moglo bi se reći savršeno uspelih ostvarenia sigumo je vizuelizacija „Larga” iz Bahovog Koncerta u f-motlu za čembalo i orkestar u Ulici Sezam, koja je ostvarena jednim neprekinutim kadrom-sekvencom, u kome kamera-oko mikroskopski precizno analizira dugu biljnu stabljiku penjući se veoma lagano od korena prema cvetu,

85