РТВ Теорија и пракса

mu p r e svega kao celina i može ponuditi ukupnosl tajne svog smisla) ona mu diklira (izaziva u njemu) sled asocijacija koji rezultira nečim što se uobičajeno smatra „slobodnom muzikom slika”. Pošto su i film i televizija najviše okrenuti pojavnosti sveta - „životnoj stvarnosti". vizuelizacija se najčešče sastoji od „živih” slika izvesnih čvrsto organizovanih struktura koje, naročito po snazi svojih zakonitosti i sila, često služe kao analogija za muziku a to su npr. priroda (šume, livade, potoci, more, zajednica živih bića, nebo, svemir, itd.) zatim gradske vedute, arhitektura i skulptura. itd. Jasno je da ovako „slobodni” poetski vizuelni niz svoju priču, mit, svoj „dramaturški” tok, u stvari uzima od muzike: pokret i zbivanja u muzičkoj kompoziciji, diktirajuči tempo, ritam pa i dinamiku, direktno uslovljavaju prikladan izbor kompozicije i montaže slika Rezultat je već mnogo puta pominjana S) poezija, balet ili muzika slika”, u kome su suštinu filma tražili i rani teoretičari kao Kaundo. Dilak, For, Gans ili Kler, koji je do bril,ja i ;og artizma doveo Vorkapič, a to je i koncept koji nikada nije napustila avangarda audiovizuelnih umetnosti. Televi/ija je, naročito, ovaj „balet slika” često zamenjivala doslovnim baletskim ilustracijama koristeči tako Ijudski pokret i igru da nas podseti na tu iskonsku i večnu organsku (fiziološki i psihološki ekspresivnu) vezu izmedju čak i najapstraktnije muzike i čoveka Osim već pomenutog nasilnog „programiran ја" dcla apsolutne muzike, koja sc u slučaju izuzetno uspele vizuelizaci jc mogu opravdati kao jedan od vrsnih načina muzičkc escjistike, potrebno je naglasiti da jc /,а ovaj tip mogu opravdati kao jedan od vrsnih načina muzičke esejistike, potrebnoo je naglasiti da je za ovaj tip vizuelizacije potreban izuzetan kreativan napor, kao i izuzetno istančan osećaj /а delikatnu ravnotežu slike i muzike, besprekoran vizuelni i muzički ukus kod TV stvaraoca - u suprotnom vi/uelizacija se izuzetno lako pretvara u jednu od (u dosadašnjoj reprodukciji ionako bezbrojnih) „muzičkih razglednica” ili „intermeca” koji služe samo za to da popune „prazno” TV vreme. U stvari najveća teškoca koja se postavlja pred realizatore proizilazi iz same strukture muzike, Barokni, klasicistički

87