РТВ Теорија и пракса

ili romantičarski komadi „apstraktne” muzike i zakonitosti koje u njima vladaju - ukoliko se od njih pođe kao od zakonomemih celina - automatski če nametati svoju staru mitsku strukturu tokom slika jednog modemog medija kao što je to, recimo, televizija, i to iznutra, mameći iz samog afektivno-asocijativnog mehanizma stvaraoca elemente koji se uklapaju u njen preživeli rituaini oblik. Izuzetna retkost u celini uspelih ostvarenja ovakvog tipa vizuelizacije pokazuje koliko je teško pronači zajedničke, opšte elemente podjednako (ritualno) uverljive u tako različitim mitsko-muzičkim a proučavanje u ovom smislu usnelih dela ostvarilo bi izuzetan doprinos (naročito uz poseban osvrt na Jungove radove o arhetipskom) i antropološkoj i etnološkoj a ne samo estetičkoj misli. Sem toga ovo je još jedan od dokaza o grešci formalista (Hanslik, itd.) koji su tvrdili da је muzika po svojoj prirodi samosvojna, kosmički tuđa čovekovim mitskim strukturama i ritualima. Do sada smo govorili isključivo o aspolutnoj muzici. Medjutim, kod programske muzike situacija je samo na prvi pogled lakša. Tačno je da svaka od tih kompozicija ima svoju više ili manje preciznu „priču”, „program” koji slušaocu predlaže slike prirodnih, istorijskih, legendarnih, mitoloških i sl. zbivanja, navodno „predstavljenih”, „ispričanih” muzikom, Filmski i TV stvaraoci često su posezali za delima programske muzike kao-za nečim gotovo spremnim za vizuelizaciju, smatrajući nesmotreno „program” sknro gotovim scenarijem. Večina ovakvih TV (ili filmskih) ostvarenja, naročito onih koja su se služila slikama životne stvarnosti, nije izašla iz okvira oživljenih razglednica sumnjivog ukusa. Razlozi su shvatljivi. „Programski” predložak kompoziciji je ili pogrešan stav kompozitora prema muzici uopšte ili samo prividno ili slikanje muzičkim tokom, tek pusta deklaracija koja služi da maskira stvaraočev hir, drugim rečima, dobronamerna obmana slušaoca kojom se postiže njegovo potpunije i lakše „uvlačenje” u muzičku stvarnost dela - be/bolna seansa masovne, ritualne hipnoze Dakle, shvatiti „program” kao TV scenario /načilo bi ili do apsurda hiperstazirati kompo/itorovu /abludu

88