РТВ Теорија и пракса

balet i орега ne samo da imaju nesumnjivo ritualno obredno poreklo več su, kao i ostale muzičko-scenske forme (kantate, oratorijumi, mise, liturgije itd.), jasan odraz mitotvome svesti - rituala i vremena u kome su nastali, na šta jasno ukazuju bezbrojne metamorfoze kroz koje su (i to samo u evropskim razmerama) prošli od srednjeg veka pa do danas, kao i čvrsta veza koja je oduvek postojala između njih. Upravo zato problem pristupa prezentaciji baleta i орега na televiziji u još zaoštrenijem obliku ponavlja ranije pomenuti sukob između dve toliko različite ritualne strukture: to je pre svega problem uverljivosti, razumevanja i uopšte potrebe da se jedna „stara” mitsko-muzička struktura, zamišljena i ostvarena za neku sasvim drugačiju publiku, sada prezentira putem novog (ritualnog) medija novoj publici, Stvamost kojom se balet (npr. Kopelija ) ili opera (npr. Loengrih) mitsko-muzički bave i njihova sopstvena (baletska ili operska) stvamost više ne dele ni prostor ni vreme sa onom stvarnošču koja zaokuplja savremenog čoveka i njegove rituale. Vanvremenost na koju umetnička dela pretenduju nije nešto jednom zauvek zagarantovano bilo kojem od njih - istorija umetnosti prepuna je zaboravljenih, vaskrslih i ponovo zaboravljenih remek-dela. Jasno je da proces estetskog vrednovanja nipošto nije jednom, metafizički, dat, Trenuci ponovnog otkrivanja i aktuelizovanja umetničkih dela, umetnika ili čitavih epoha javljaju se samo u presecima sa tekučom stvarnošču i njenim potrebama, ali delimična poklapanja između starih mitsko-muzičkih ritualnih struktura i savremenih ritualnih potreba čoveka ne samo da nisu česta, več su najčešče i kratkotrajna i brzo iscrpljiva. Dakle, problem ispravnog izbora dela za ekranizaciju upravo je i najznačajniji problem koji treba imati u vidu kod TV vizuelizacija muzičko-scenskih dela. Umetnička ritualna stvarnost jednog baleta ili ореге zasnovani su na drugačijem rasprostiranju muzičkog i scenskog zbivanja u vremenu i prostoru od onog koje pogoduje televiziji 2 2, uverljivost njihovog zbivanja -

22 Ali razlika leži i u samim konceptima prostora. vremena, svetlosti, роје, oblika, zvuka, pokreta, као i muzičkoj i libretisličkoj dramaturgiji kojc važe ili za teatar ili za t'eleviziju

96