РТВ Теорија и пракса

i u sadržajima drugih kulturnih institucija, u školama ili na univerzitetima. KADA MALE TV SILE UGROŽAVAJU VELIKE Najčešće se, ipak, svi ovi razgovori svode na traženje odgovora na pitanje kako da se učvrsti i ojača položaj takozvanih javnih, državnih radio-televizijskih sistema, odnosno najvećih njihovih kompanija. lako je sasvim jasno da je televizija kao medij u ekspanziji, to automatski ne važi i za najuglednije televizijske kuće na čijim temeljima inače počivaju sav dosadašnji razmah i svi visoki dometi „osme sile”. Danas su upravo nove, male, „priručne” TV stanice širom sveta postale prodornije, fleksibilnije, direktnije u zadovoljavanju gledalačkih potreba, a time izrazito jača njihov ukupan uticaj na televizijskom tržištu. Dok je konkurencija s jednim, po svemu dostojnim, legalnim i u osnovi sličnim protivnikom bila istinski izazov za RTV organizaciju i kreativan podsticaj za njene kadrove (a privilegija za gledaoce, jer su samo dobijali više), borba s desetinama i stotinama malih, često ilegalnih i piratskih „napadača” bila je potpuno iscrpljujuća za neke klasične, opštenacionalne televizijske armade. Drugim rečima, izjednačena trka za prestiž na američkom tlu koristila je i ABC i NBC, a ustanovljenje Nezavisne televizije (IT) u ospovi je bilo plodotvorno za BBC. Za RAI, međutim, koji je i dalje jedina zvanična opšteitalijanska radio-difuzna organizacija, mnoštvo privatnih, lokalnih, kablovskih stanica samo otežava posao i poziciju. Valjda da bi se potvrdilo pravilo kako trajnijih pravila zapravo i nema, u Francuskoj je nagovešteno nešto sasvim suprotno: prodavanje najstarijeg, najgledanijeg Prvog programa privatnicima. Bio bi to presedan u evropskim okvirima i događaj čije bi se posledice morale pomno pratiti i ispitivati. Zasad, uopšte uzev, sve zapadnoevropske javne televizije suočavaju se s istim činjenicama, presudnim za njihovu budućnost. Pored već pomenutog rasta privatnih inicijativa, te umnožavanja stanica manjeg ili

11