РТВ Теорија и пракса

2. nerijetko se pod razvojem televizije i moći njenog uticaja implicira istovremena kriza pozor-išta, viđena prvenstveno u smanjenju zainteresovanosti gledaoca za ovu vrstu „prikazivačke” umjetnosti. Postoječi sukobi u okviru ovog odnosa znanstveno su se pokušali razmatrati i uobličiti u postavke sa intencijom razjašnjenja i objašnjenja datog, pri čemu nisu izostale uporedbe sa izmjenama koje je donio film, ali i pokušaji sagledavanja situacije modernog čovjeka koji sve manje biva svoj. Čini se da su u tim uobličavanjima ipak nešto glasnije one postavke koje se baziraju na nešto užem pitanju direktnog odnošenja televizije i pozorišta, nauštrb onih koji pokušavaju tražiti uzročnosti u relativno istorijski novoj situaciji u kojoj između ostalog jedan tehnički aparat dobija sve više na moči uticaja, kao i preduslovima za to dobijanje u masi. Tako nisu rijetka shvatanja po kojima televizija naprosto hoće da preuzme ulogu pozorišta izlazeči iz njoj specifične funkcije i pokušavajuči učiniti svojim karakteristike pozorišta. Po tim shvatanjima to televizija čini i u odnosu na film, umjetničke galerije, raznorodne izložbe, avanture putovanja i istraživanja, itd. U odnosu na pozorište ona to čini tako što daje zaboravu svoju funkciju prenosioca pozorišne predstave htijući istovremeno sama postati pozorištem. Za sve suprotstavljene stavove iz ove oblasti može se navesti dovoljno argumenata za njihovu valentnost. Teorijski uopštavati se može i jedan i njemu suprotstavljen stav, čak se na njihovim osnovama mogu razviti i posebni pravci. Ne negirajuči ni jedan ni drugi, niti neko njihovo moguče jedinstvo, ipak se čini da prioritet treba dati uobličavanju praktičnih pojedinačnih ispoljenja televizije na ovom planu, i tek na osnovu dugotrajnijeg sabira življenog pokušati promisliti cjelovitost. U tom smislu se može reči da je osnovno pitanje kakvoče svake pojedine emisije u ovom slučaju pitanje: da И je režija snimka jedne pozorišne predstave shvatila svoju ulogu što vjernijeg gledaoca predstave koji je odgovoran za „dobro viđenje” pred možda milionima drugih, ili je režija snimka predstave sebe vidjela u funkciji režije

80