РТВ Теорија и пракса

Klajberna na konkursu).” 14 Stoga „Izravna televizija spoznajc se kao najneposrednija forma kontakta gledaoca sa stvarnošću. I kao vrhunski oblik umjetničkog stvaralaštva.” 15 Fo Bogomolovu je, dakle, televizija umjetnost samim tim što je medij (posrednik), a ulogu medija ona stvaralačko-umjetnički realizuje ako najdirektnije odražava stvarnost. Televizija je tu kao umjetnost dana, aktualna umjetnost (Žan Vilar), odraz stvarnosti sada, danas. Umjetnost je, dakle, najrealnija, okom kamere postignuta, slika realnosti, odnosno njen vjerni odraz, i ukoliko je taj odraz vjerniji utoliko je umjetnost televizije savršenija. Istina je istina direktnog prisustva kamere ovdje i danas. Bezuslovno dominira sadašnje vrijeme - onda vremena i nema, jer se ono uspostavlja u Ijudskoj relaciji juče - danas - sutra, Bogomolov dalje iznosi da je film istinitiji od prirode (slijedeči put promišljanja Vertova). Pošto umjetnost po njemu ne nastaje na osnovu negativnog odnosa prema dnevnom, nego na osnovu direktnog odraza dnevnog, to se i priroda, koja nije samo ovovremena i u koju kamera ne može prodrijeti kao „rentgensko oko”, pojavljuje kao neka „sekundarna istina” (a priroda jednostavno jeste; svi atributi njoj namijenjeni rezultat su čovjeka). Televizijski snimak događaja je: „događaj sad više nije stvarno zbivanje, nego je to njegova projekcija na ekranu televizije, koja objedinjuje milione gledalaca. Na taj način odraz stvarnosti dobija samostalni status, odvaja se od realnosti, On dobija snažno izraženu neovisnost”. 16 Ovakva interpretacija „nove umjetnosti je u stvarnom suprotstavu sa dosadašnjim poimanjem umjetnosti, bez obzira i na to što se još nije našlo određenje „tradicionalne” estetike koje bi zadovoljavalo. Po toj „tradicionalnoj” estetici umjetnost nije odraz stvarnosti, nego je stvarnost sama po sebi. U krajnjoj

14 }. А. Bogomolov, Problemi vremena u umjetničkoj televiziji, „Svjetlost”, Sarajevo, 1979, str. 14. 15 Isto, str. 15, 16 }. A. Bogomolov, isto, str. 19.

89