РТВ Теорија и пракса

Primamost intonacije iako se zapaža pri ironičnom izricanju inače neironičnih sadržaja. Na primer, ako ironičnom intonacijom kažemo „Аlа smo se danas lepo proveli”, rečenica pozitivnog sadržaja pretvara se u njenu značenjsku suprotnost. Uprkos ogromnom značaju neverbalnih sredstava u govomoj komunikaciji, lingvisti su se pretežno bavili tišinom reči. Tek u novije vreme u definiciji rečenice uključuju i intonaciju. Međutim, „govor tela” još ignorišu. Stara se retorika ravnopravno zanimala za sva tri govoma kanala. Nova se još nije konstituisala. Kad kažemo „govor tela” reč govor se ovde uzima u značenju svega što našoj saznajnoj radoznalosti nosi neko značenje. A koliko značenja nosi čovekovo lice pri razgovoru? Da bi se izrazio jedan osmeh „udružuju rad” - kažimo to birokratskim rečnikom - oko 500 mišića! Komunicira sa vama i onaj koji vas gleda i ćuti. On vam odgovara licem. Potvrđuje ili poriče ono što čuje. Telo govori svim svojim porama. I kad reč nije u stanju da ponese i drugima prenese naša misaono-osečajna htenja, onda priskaču upomoč neverbalna sredstva. Muzika glasa i talasanje tela emituju dodatne informacije i upotpunjuju značenjske praznine verbalnih činilaca poruke. Samo treba svim čulima opažati govornika da bismo ga shvatili i razumeli. Slušati ga treba i gledati, osećati ga i promišljati ga, da bismo ga mogli (kao aktivni sagovornik) maksimalno shvatiti. Sva istraživanja pokazuju da nam je kultura govorenja mala. Međutim kultura slušanja nam je još slabija. 6 Mi hikog tako pažljivo ne slušamo kao sebe same. Govornicima koji samo sebe narcisoidno slušaju, pisani je tekst pogodniji sagovornik. Mogu ga nebrojeno puta površno iščitavati i osluškivati. Mrtvo slovo na papiru ne Ijuti se zbog toga. Čovek brže i lakše prima značenia koia nosi intonacija negoli značenja ćutećih reči. Maua svaki govornik jednog jezika ima specifičan glas, a svaki poseban jezik specifičke melodijske kvalitete, ipak - iako zvuči paradoksalno - u intonaciji ima nešto što je univerzalno

6 Ivo Škarić, nav. delo, str. 87.

68