РТВ Теорија и пракса

/ ar uopšte mora postojati stroga granica između pisanja / a novine i pisanja /а televiziju? Ko ima pravo da odlučuje koje od ta dva pisanja ima veći dignitet, je li pisanje 7a nižeg ranga, /ašto novinski tekst ima pravo na manji stepen komunikativnosti itd , itd... to su sve pitanja na koja se može i 7abavno odgovarati. Da li se u mom pisanju oseća da sam dvojnog medijskog iskustva? Sigurno, a i /ašto ne bi? Ne ra/umem 7ašto bi novinskom tekstu morao „teško pasti” izvesni TV ritam. I obrnuto, treba li uvek i u svakoj tematici televizijski tekst da barata isključivo prostim i/ra/ima i rečenicama, samo radi opšte razumljivosti? I ko je televizijskom gledaocu odobrio privilegiju ne/amaranja, pasive? Televizijska poruka, istina, uglavnom ne računa sa dejstvom „posle” (izuzev kad su u pitanju ekskluzivne činjenice) ali nije naodmet ponekad gledaocu proslediti i malo stilskog luksuza, određene tekstualno komplikovanije atmosfere koja će možda stimulisati njegovu perceptivnu vitalnost. Ograničeno trajanje televizijskog štiva ograničava i njegove posledice ali i to ima draži, omogućava ekskluzivnost „ulovljene lepote”. Lepota, ma kako to adolescentno zvučalo, u kontekstu televizijskog govora zaslužuje zaseban tretman. A imam utisak da je zapostavljena i da ne postoji svest o tome da bi nešto moglo biti lepo, lepše... Uzme li se u obzir činjenica da televizijski govor nužno prati jezik slike, razmatranje lepote kao televizijske kategorije ima i te kako smisla. Naravno da kulminacija lepog na koincidira pre svega sa skladom slike i teksta, ali postoje i podnivoi, mikroaspekti jednog priloga iz kojih je moguće čitati „lepo”. Übeđivali su me, recimo, da je i verbalna alu/.ija nedopustiva u Dnevniku, da metafore tu nemaju šta da traže, da gledalac nema vremena i nije njegovo da nagađa moju radost zato što je jedan zrak svetlosti 7asekao ruku mog sagovornika, ali uvek će postojati neko treće oko koje će razumeti koje je đoba dana, zašto je moj sagovornik izložio ruku tom /raku I jedan „7а” dovoljan je da se istraje u lepom, Činjenice i tako postoje te postoje.

124