РТВ Теорија и пракса

Која svoja dramska ostvarenja smatrate najuspešnijim i zašto? Ako je po statistici - najviše su mi izvođene komedije Bog je umro uzalud [ Čovek sa četiri noge. igrane su u skoro svim našim pozorištima. Možda i jesu najbolje? Šta je idejno-estetska sadržina Vaše knjige „Sklerotični memoari” (Novo delo, Beograd 1987)? S kojom osnovnom idejom ste pisali humorističku autobiografiju? Sklerotični memoari su moje pričanje iz života koji je tekao oko mene, moja sečanja na Ijude koje sam sretao, i moja razmišljanja o sebi i drugima, o moralu, o lepom ili glupom! Naravno birao sam događanja koja su ili smešna ili neobična, ili bar uzbudljiva. Želeo sam da sačuvam neku svoju sliku o našem vremenu, da zadržim Ijude i život iz moje mladosti sa današnjim trenutkom, da nekoga ko bude čitao podsetim na ono davno i prošlo ako je star, a da ga nasmejem našim glupostima ako je mlad! S glumcima Modragom Petrovićem Čkaljom i Mijom Aleksićem, kao i sa brojnim drugim komičarima ostvarili ste svoj bogati komediografski i humorističko-satirični opus. U čemu je tajna komike ove dvojice velikih glumaca komičara i koliki je doprinos Vašeg rediteljskog stvaranja bio u ostvarivanju njihove neodoljive komike? Mi smo bili ~tim”, a to je verovatno presudno uticalo na uspeh naših serija - filmova. Dok sam pisao znao sam za koga pišem, kako če ko reči što mu odgovara, pisao sam rečenicom koja najviše pleni pojedinog glumca iz moje grupe, a oni su uvek igrali tačno tako kako sam ja zamislio pišuči. Nisu ni mogli drugačije јег su morali da nauče brzo, za jedan dan, a tekst je bio i pisan za njih, za njihov najbolji komičarski izraz. Istovremeno to je i meni zauzvrat pomagalo, jer sam likove gradio prema njima. Morate znati da je to bila „industrija” komediografije, da se svake nedelje, tačnije za sutra, morala napisti jednočasovna komedija, da nije bilo vremena za doterivanje... A Mija, Čkalja, Đokica ili Mika Viktorovič, toliko su kao glumci različiti da ih je skoro nemoguče porediti. To što

192