РТВ Теорија и пракса

individualnoj prošlosti, na primer, dovoljno je uporediti situaciju čoveka odraslog u vreme pre nego što se pojavila fotografija, sa situacijom onoga koji raspolaže podacima o sopstvenom detinjstvu sačuvanim na video-kasetama. Kod ovog drugog doživljaj kontinuiteta sopstvenog života biće nužno bogatiji i potpuniji nego kod onoga koji nema nikakav izvor saznanja o tome kako je izgledao u detinjstvu, kako su u to vreme izgledali njegovi roditelji, bake i dedovi, mesto u kome je živeo i sl. (čak i ako kao primer za poređenje uzmemo nekoga ko raspolaže slikama iz sopstvenog detinjstva, ali ne i slikama u pokretu, izgleda izlišno isticati koliko su ove druge bogatija ,hrana za pamćenje"). Pamćenje savremenog civilizovanog čoveka .hranjeno" je, dakle, vrstom podataka bitno drugačijim od onih kojima se „hranilo" pamćenje onoga koji je živeo u vreme kada su mu govor i pismo bili jedini spoljašnji oslonci. Hoće li ova nova vrsta .hrane" prosto samo obogatiti sadržaj pamćenja ili će doneti i neke bitnije promene u njegovom funkcionisanju? Mada je, kao što smo rekli, još veoma rano očekivati neke pouzdanije odgovore na ovakva pitanja, ipak ćemo sebi dati slobodu da izložimo neka svoja razmišljanja o tome polazeći od paralele koju je Vigotski povukao između pamćenja primitivnog i pamćenja kulturnog čoveka. .Pažljivo upoređivanje pokazuje da je pamćenje kultumog čoveka, u poređenju sa pamćenjem primitivnog čoveka, neuporedivo moćnije, ali da je pri tom ipak neposredno pamćenje, tj. sposobnost neposrednog zadržavanja utisaka kod primitivnog čoveka znatno veća nego kod kulturnog. Ali, verbalizovano pamćenje Čoveka, tj. pamćenje u pojmovima, dovodi do zadržavanja skraćenih, logički povezanih i prerađenih utisaka. Oslanjajući se u svojim unutrašnjim procesima na unutrašnji govor, a u svojim spoljašnjim operacijama na pismenost, takvo pamćenje se razvijalo uporedo sa razvojem govora i pisma" (Vigotski, 1983, str. 40). U pogledu oslonaca kojima raspolaže pamćenje kulturnog čoveka stvari su se, od vremena Vigotskog, očigledno izmenile. Sveprisutnost vizuelnog medija u životu

138