РТВ Теорија и пракса

savremenog čoveka donela je njegovom pamćenju jednu novu, i bitnu, vrstu oslonca. Hoće li on to pamćenje izmeniti onako radikalno kao što su to svojevremeno učinili govor i pismo, niko u ovom trenutku ne može pouzdano znati, tim рге što razvoj samog tog medija i širenje domena njegovog korišćenja teku neverovatnom brzinom. U ovom trenutku njegovog razvoja, međutim, dozvolićemo sebi da iznesemo pretpostavku da do nekih radikalnijih promena neće doći. Ovo očekivanje zasnivamo pre svega na činjenici da vizuelni medij pamćenju ne donosi ništa suštinski novo, ni u pogledu vrste podataka ni u pogledu načina njihove organizacije. Ta vrsta podataka, kao i načini njihove organizacije predstavljaju, naime, spoljašnje analoge upravo onih sredstava kojima se koristi neposredno, naturalno pamćenje. Ovo su sredstva, dakle, koja saznajnoj funkciji o kojoj je reč ne dodaju ništa bitno novo ni po obliku ni po sadržini, pa je, prema tome, ne mogu radikalno reorganizovati (kao što je to bio slučaj sa pismom) već mogu biti samo njeni .produžeci", amplifikatori, spoljašnji oslonci u najdoslovnijem smislu te reči. Unutrašnja promena koja se, međutim, može očekivati kao rezultat sve značajnije prisutnosti vizuelnog medija u životu civilizovanog čoveka, bila bi tendcncija sve većeg korišćenja raznih oblika vizuelizacije kao sredstava pamćenja. Kulturalizacija pamćenja od strane vizuelnog medija imala bi, onda, oblik neke vrste sekundarne naturalizacije ove saznajne funkcije. Može li vizuelni medij, svojim specifičnim izražajnim sredstvima, uticati na to da u daljem toku filogeneze i samo mišljenje izmeni svoje osnovne načine funkcionisanja? Prvi pokušaji pronalaženja odgovora na ovo pitanje učinjeni su prilično davno. Još 1952. Rene Zazo (Rene Zazzo) sugeriše mogućnost takvog uticaja rekavši da ~.. film nije samo mogući pcdagoški instrument, nego i novo sredstvo senzibilitcta i inteligencije." (Zazzo, 1952, str. 293). Čitavih dvadesetak godina, međutim, ovo pitanjc kao da je bilo zaboravljeno, sve dok ga izraelski istraživač Gavriel Salomon nije ponovo postavio u naslovu jednog svog rada iz 1972 - „Možemo li uticati na saznajnc sposobnosti

139