РТВ Теорија и пракса

ргеко vizuelnih medija: izlaganje jedne hipoteze i početni nalazi" (Salomon, 1972). Ovaj se autor, doduše, ni u tom ni u kasnijim radovima nije bavio saznajnim sposobnostima izvan onih neposredno vezanih za medijsku pismenost (media literacy) ali se, u radovima nastalim do početka osamdesetih godina na njega više puta vraćao. Tako, među pitanjima koja postavlja na kraju jednog članka iz 1979, on po značaju ističe sledeće: - .Dakle, mogu li neki simbolički elementi medija biti preneseni na unutrašnji plan i korišćeni kao ,oruđa misli'?" (Salomon, 1979, str. 80). Salomon je ovde, naravno, imao na umu vizuelni raedij - na mogućnosti govora i pisma u ovom smislu već je odavno ukazao i detaljno ih analizirao Vigotski. Upravo ovo vigotskijansko pitanje, primenjeno na vizuelni medij, jeste ono na koje ćemo i sami ovde potražiti odgovor. Hoće li čovekovo mišljenje u buđućnosti, pod uticajem sveprisutnosti vizuelnog medija, biti izmenjeno u meri uporedivoj sa onom u kojoj je preobraženo pod uticajem govora, čime je postalo kuituma saznajna funkcija govorno mišljenjel Mada, naravno, i ovde stoje iste one rezerve koje smo u pogledu odgovora na ovakva pitanja izneli kada je bila reč o pamćenju, skloni smo da u slučaju mišljenja predvidimo mogućnost jednog radikalnijeg uticaja ovog medija. Kao što i sam njen naziv upućuje, ova se saznajna funkcija, pre svega, oslanja na verbalna (arbitrama) a ne na ikonička (motivisana) sredstva. Hoće li se, dakle, sve značajnijim pisustvom ikoničnosti kakvu je u čovekovo okružje sobom doneo vizuelni medij njegovo mišljenje postepeno preobražavati u smislu sve većeg oslanjanja na takva vizuelna sredstva i, više od toga, menjati svoje načine funkcionisanja? Hoće li ovaj proces, naime, postepeno dovesti do takve unutrašnje restrukturacije međusobnih odnosa dve saznajne funkcije - jedne kulturnc (govomo mišljenje) i jedne prvobitno naturalne, ali .kulturalizovane" u interakciji sa vizuelnim medijem (korišćenje unutrašnjih vizuelnih sredstava) - kojom bi u budućnosti nastao neki danas teško zamislivi oblik govorno-vizuelnog mišljenja u kome bi njegov vizuelni aspekt igrao ravnopravniju ulogu? Budući da je tako

140