РТВ Теорија и пракса

transformacija), viđenje transformacija i procesa ,na delu' će sasvim sigumo rezultirati u kvalitativno dmgačijoj mentalnoj obradi i, sledstveno, razumevanju prirode sledova o kojima je reč (početno stanje transformacija - završno stanje) nego što je slučaj kada je srednji član ove trijade samo posredno dostupan (verbalna, kao i statična ikonička sredstva, naime, takođe raspolažu mogućnostima predstavljanja transformacija, ali uvek manje ili više posredno). Ovo vremensko svojstvo pokretnih slika, upravo ono koje filmu i televiziji omogućuje prikazivanje procesa i transformacija bilo bi, dakle, još jedna formalna osobenost vizuelnog medija podložna intemalizaciji i samim tim potencijalni agens restrukturacije mišljenja. Izgleda izlišno i napominjati da su pokretne slike, prvobitno i nezavisno od postojanja spoljašnjeg vizuelnog medija, svojstvene čovekovom unutrašnjem vizuelnom mediju - aktivnostima vizuelnog predstavljanja - i da su kao takve uveliko sredstva kojima se mišljenje koristi. Ova su sredstva, po Pijažeu figurativni aspekti inteligencije, po svom značaju daleko iza tzv. operativnih sredstava, onih koja se koriste simbolima u užem smislu reči (apstraktni, arbitrami znaci). Hoće li ta figurativna sredstva, .pojačana" od strane spoljašnjeg amplifikatora kakav je vizuelni medij, postepeno dobijati veći značaj u mišljenju? U ovom konkretnom slučaju, hoće li unutrašnja vizuelizacija procesa, potporaognuta njihovom spoljašnjom vizuelizacijom, podstaći mišljenje da lakše i brže shvati same te procese? Sa tačke gledišta razvojne psihologije, ova mogućnost delovanja medija na mišljenje izgleda naročito značajna: hoće li misao deteta, izložena dejstvu vizuelnog medija, biti sklona da se decentrira (oslobodi vezanosti za odvojena, statična stanja, i usredsredi na transformacije) brže nego što je to slučaj u normalnom razvoju onako kako ga određuje Pijaže? Ovde je, naravno, reč o bazičnom delovanju medija, dakle onim njegovim dejstvima koja su znatno suptilnija i sporija od diferencijalnih. Upravo zbog toga i ovo, kao i prethodno pitanje (o bazičnom dejstvu same ikoničnosti vizuelnog medija na mišljenje) mora ostati bez odgovora.

143