РТВ Теорија и пракса

jedino ako posredovan vizuelnim medijem, bilo spoljašnjim, bilo unutrašnjim. Kada je reč o unutrašnjem vizuelnom mediju, takav doživljaj ne bi bio rekonstrukcija stvamog iskustva, dakle memorisanje u užem smislu, već konstrukcija - onaj vid mentalne aktivnosti koji spada u domen mišljenja. Budući da je ovakva vrsta konstrukcije (vizuelno predstavljanje prostora sa tačaka gledišta različitih od sopstvene) svojstvena samo mišljenju oslobođenom egocentrizma (isključive vezanosti za jednu jedinu - sopstvenu - tačku gledišta), a da se do tog razvojnog postignuća, po Pijažeu, dolazi tek u toku onog stadijuma koji on naziva konkretnim operacijama (7-11 godina starosti), mogućnosti koje vizuelni medij u ovom (razvojnom) smislu otvara izgledaju zaista vredne pažnje. U ovom slučaju, naime, pitanje dejstva ovog medija na brzinu razvoja mišljenja izgleda kao da se samo po sebi naraeće; hoće li brojne mogućnosti viđenja sveta sa mnogih različitih tačaka gledišta kakve nudi vizuelni medij vremenom dovesti do toga da deca koja rastu uz njega sve ranije uzimaju u obzir te raznolike mogućnosti gledanja na stvari? Može li, dakle, na ovaj način - intcrnalizacijom jedne forme svojstvene isključivo vizuclnom mediju (kretanje slike postignuto kretanjem kamere) - doći do ranijeg prevazilaženja egocentrizma, bar u domenu doživljaja prostora ili, čak, do njegovog potpunog eliminisanja iz razvojnog repertoara? Nije, naravno, nirnalo teško zamisliti odgovor koji bi na ovo pitanje dali ortodoksni pijažetisti. Mi smo, kao što se vidi, razmišljajući o tom pitanju skloniji da se oslonimo na postavke Vigotskog, mada samo utoliko što se usudjujemo da ga postavimo. Odgovor na njega, kada je reč o bazičnom delovanju vizuelnog medija, naravno, ne možemo dati. Mada je stepen obrade vizuelnih podataka koji je omogućen kretanjem kamere, kao što smo vidcli, znač'ajan u poređenju sa onim što je moguće u neposrednora iskustvu, on jejoš uvek takav daje analogija sa tom vrstom iskustva očuvana: kretanje kamere, naime, omogućuje viđenje prostora analogno njegovom viđenju od strane posmatrača koji se kreće - do

145