РТВ Теорија и пракса

odstupanja od te analogije dolazi usled statičnosti posmatrača ispred ekrana. Postoje, međutim, takvi postupci koji, sarni po sebi i nezavisno od položaja posmatrača, obrađuju vizuelni materijal na načine koji ni po čemu ne liče na neposredno iskustvo. Jedan od takvih načina vizuelne obrade jeste usporeno prikazivanje procesa čija normalna brzina odvijanja ne omogućuje posmatraču jasan uvid u njihov tok. Ovakav način prikazivanja, u doslovnom smislu amplifikator (pojačalo) naših prirodnih perceptivnih sposobnosti, analogan je, istovremeno, mentalnoj obradi svojstvenoj jedino mišljenju. Samo mišljenje, omogućuje čoveku ovu vrstu proizvoljnosti u odnosu na opaženo: i u ovom slučaju radi se ne o rekonstrukciji opaženog već o konstrukciji na osnovu opaženog u cilju sticanja jasnijeg uvida. Когак dalje u ovom smislu predstavlja postupak u kome se snimljen proces prikazuje kao niz odvojenih, statičnih stanja, koja se u nekoj vrsti „vizuelnog stakata" slivaju u jedan pokret. U ovom slučaju radi se o pravoj vizuelnoj analizi, postupku u kome se neki proces raščlanjuje na bitne sastavne elemente, opet da bi bio jasnije sagleđan. Ono što je u ovom slučaju isključiva specifičnost vizuelnog predstavljanja (i unutrašnjeg i spoljašnjeg) jeste mogućnost istovremene analize i sinteze (raščlanjavanje na odvojene sličice i njihovo stapanje u jedan pokret) što verbalnim sredstvima nije moguće postići. Još dalji korak u vizuelnoj obradi, postupak koji oraogućuje ne samo istovremeno sagledavanje elemenata i celine nego i sagledavanja dinamičkog i statičkog aspekta te celine istovremeno, jeste elektronska tehnika kojom se postiže da predmet (ili osoba) u pokretu ostavlja za sobom trag u vidu niza sopstvenih slika u sukcesivnim položajima koje se pretapaju jedne u druge. U sva tri nabrojana slučaja radi se, dakle, o svojevrsnoj integraciji analize i sinteze, svojstvenoj isključivo vizuelnom mediju (unutrašnjem i spoljašnjem). Ovi postupci, kako vidimo, na sve rafiniranije načine usmeravaju, istovremeno i u jednakoj meri, pažnju kako na sastavne elemente procesa, tako i na mesto tih elemenata u procesu kao celini. U svim ovim slučajevima radi se o analizi (i istovremenoj sitezi) procesa koji se

146