РТВ Теорија и пракса

odvijaju isuviše brzo da bi njihovo opažanje samo po sebi bilo dovoljno da se oni jasno i precizno sagledaju. Vizuelni medij, međutim, može da deluje i u obmutom smeru, kad su u pitanju procesi koji se odvijaju isuviše sporo da bi se mogao steći uvid u njihovu celinu. Da bi se obuhvatila celina sporih i dugotrajnih procesa, vizuelni medij se koristi specijalnom vrstom montale , što rezultira nizom statičnih slika pojedinih momenata u datomprocesu (npr. u rascvetavanju cveta) koji se, usled brzine projekcije (poznati fi-fenomen) opaža u kontinuitetu (pokretu). Ovaj se postupak, inače, koristi u filmskoj i televizijskoj animaciji koja, kao što sam njen naziv upućuje, vizuelno „oživljava" objekte (lutke i sl.) pridajući im, na malopre opisani način, svojstvo pokretnosti. U oba ova slučaja („oživljavanje" predmeta ili „vizuelni rezime" dugotrajnih procesa) vizuelni medij omogućuje viđenje nečega što ne postoji u stvamosti. Dok se kod usporavanja i dragih opisanih vidova analize brzih procesa vizuelna obrada vrši ua materijalu koji je dostupan opažanju bez posredstva medija, u slučajevima animacije kakve smo naveli radi se o takvoj vrsti obrade koja, na osnovu elemenata, doslovno konstruiše celinu koja ne samo da je nedostupna neposrcdnom opažanju, već u stvamosti i ne postoji. Lako je uočljivo (u ovom poslednjem slučaju verovatno i lakše nego u prethodnima) da sredstvo o kome je reč direktno „imitira" samu inteligenciju. Da rezimiramo: osim što ima sposobnost .pojačavanja" funkcije neposrednog pamćenja, vizuelni medij raspolaže i značajnim mogućnostima prevazilaženja perceptivnih datosti na načine koji su svojstveni jedino mišljenju. U oba slučaja, u pitanju su sredstva koja predstavljaju spoljašnje analoge nekih aspekata saznajnih funkcija o kojima je reč. Ta činjenica, međutim, predstavlja i osnovnu specifičnost položaja vizuelnog medija u odnosu na čovekove saznajne funkcije: njegova izražajna sredstva već jesu elementi tih funkcija, odnosno ona postoje na unutrašnjem planu sasvim nezavisno od ovog medija. Vizuelni medij, dakle, u formalnom pogledu ne donosi ništa novo ni memoriji, ni inteligcnciji. Ima li, onda, u

147