РТВ Теорија и пракса

ovom slučaju uopšte stnisla govoriti o internalizaciji? Ono što je već sada sasvim sigumo, to je đa vizuelni medij predstavlja značajno spoljašnje pomagalo, ili pojačalo (amplifikator) unutrašnjih oblika vizuelizacije kojima se služe i neposredno pamćenje i neki oblici mišljenja. Ali, može li on dovesti do ma kakvih značajnih promena na unutrašnjem planu? 0 tome smo, nešto ranije, izneli neke pretpostavke. Verujemo da se ovo sredstvo, filogenetski posmatrano, neće zaustaviti samo na pojačavanju raznih oblika vizuelizacije, kao kod memorije u užem smislu već da će, vremenom, dovesti i do promene uloge vizuelnih sredstava u mišljenju. Pretpostavljamo da se ovaj vid uticaja ne bi ostvarivao tako što bi dovodio do promena u samim oblicima vizuelizacije, već prvenstveno kroz promene strukture odnosa izmedu simboličkih i ikoničkih sredstava u mišljenju (ovo restrukturisanje i jeste osnovni način na koji Vigotski koncipira kulturalizaciju psihičkih funkcija). Teško je, naime, zamisliti da bi pojačana (od strane spoljašnjeg vizuelnog medija) sklonost korišćenju vizuelizacije u mišljenju mogla dovesti samo do izmenjenog odnosa snaga izmedju simboličkih i ikoničkih sredstava, a da taj izmenjeni odnos snaga ovoj funkciji ne donese ništa kvalitativno novo. Još je teže zamisliti, naravno, kako bi ta restrukturacija mogla izgledati.

148