РТВ Теорија и пракса

vrste elemenata, kao što u svakoj dekadi proizvodnje filmova imamo dela sa pretežno jednom ili drugom funkcijom. Svaki film budi čitav niz oblika ličnog emotivnog učešća. Prema Morenovoj 6 teoriji oni idu od zadovoljavanja atavističke potrebe za dvojnikom, preko antropokosmomorfizma, odnosno sagledavanja prirode kao čovekolike i čoveka kao imanentnog prirodi do identifikacije/projekcije od onih sa pojedinačnim likom do onih sa celokupnom fikcionom situacijom i ambijentom. ISTRAŽIVANJE Na osnovu navedenih teorijskih premisa sprovedeno je istraživanje putem ankete-upitnika. 7 Odabrane su tri grupe recipijenata oformljene prema apriornom kriteriju stepena filmskog obrazovanja. Pretpostavili smo da svakoj grupi odgovara jedan tip recepcije: profesionalnim gledaocima (kritičarima) - teorijski, poluprofesionalnim (studenti filmskih grupa FDU) - antropološki i običnim gledaocima - emotivni tip. Hipoteza se može formulisati i tako da sa porastom specifično filmskog obrazovanja opada učešće emotivnog momenta u oceni dela. Anketa je obuhvatila 141 ispitanika (100 običnih gledalaca, 30 studenata FDU i 11 kritičara). Upitnik je bio delimično isti za sve i sastojao se od dve grupe pitanja. Prva grupa je obuhvatala posebne podatke o ispitaniku, a druga, obimnija, težila je da kroz dobijene odgovore razloži gledaočev doživljaj i interpretaciju dela. Jedan od zahteva bilo je ocenjivanje dela. Svako pitanje je imalo svoje parametre obrade a ona su grupisana tako da svaka od 3 grupe pruži podatke o razvijenosti jednog od planova recepcije, odnosno o učešću jednog od momenata „horizonta očekivanja". Poređenje rezultata

6 Edgar Moren, Film ili čovek iz maSte, Antropološki eseji, Instilut za film, Beograd 1967, prevod Aiša Frangeš.

7 Anketa je obavljena u sarađnji sa Centrom RTB za istraživanje programa i auditorijuma.

157