РТВ Теорија и пракса

Vlatka Krsmanović

KOMUNIKACIJSKE PERSPEKTIVE RADIJA

Protiviječnost između bogatstva formi komuniciranja i svojevrsne tmifikacije svijeta, koja se prepoznaje u ukupnosti komunikacijskih sadržaja, podstiče i obavezuje savremenu komunikološku nauku da utvrdi pretpostavke na osnovu kojih bi komunikativna praksa mogla predstavljati jedan od temeljnih činilaca ostvarenja čovjekove iskonske potrebe da samosvjesno učestvuje u izgrađivanju sudbine svoje integracije. Zahtjev za prognostičkim promišljanjem društvenih i komunikacijskih perspektiva svakog od oblika komuniciranja ponaosob, kao i njihove cjeline, istovremeno je i zahtjev za iznalaženje mogućnosti razrješenja vječite zagonetke o odnosu između datog, poželjnog i mogućeg načina života čovjeka i Ijudske zajednice. Na ravni komunikacijske prakse, rečena zagonetka može se prevesti i u direktno pitanje - kako prevladati postojeće društvene distance i uspostaviti slobodnu meduljudsku komunikaciju? Iznalaženje rješenja komplikuje upravo bogatstvo komunikacijskih oblika, posebno masovnog komuniciranja putem modernih elektronskih tehnologija, za koje je, prema dosadašnjim istraživanjima, karakteristično prikrivanje protivrječnosti između postojećeg sistema vrijednosti i društvene stvarnosti, između mogućnosti i njihovog ostvarenja, što onemogućava čovjeka savremene epohe ne samo da otkriva istinske vrijednosti nego i da, kada već postoji