РТВ Теорија и пракса

drugim sredstvima hteo je da ponovo komponuje. Nadao se da će kamerom i serijom momenata nemog filma, izmamiti .slušalačko" osećanje. U tome je znao da rizikuje naročito čistim tehnološkim kinđurenjima, ali možda ne toliko na planu estetskog, koliko u smislu pitanja: šta je vizuelno kao svesno i nesvesno u primanju gledalaca. Tome može da se doda pitanje i kako tehnološke inovacije mogu da unose u medije druge forme iskaza. Publika je u to vreme, pred prvi svetski rat, još uvek iraala sa .fotografijama u pokretu" skoro jedanko zabavljački i nadahnut odnos, kao i sami stvaraoci. Za kompozitora je aranžiranje čvrstog i tako jasnog materijala bilo uzbuđujuće i primamljivo, pored već poznatih odlika očaravajuće paralize u mraku bioskopa. Nedostajao je samo jedan element. To se sada vidi iz zbivanja u kojima se u isto vreme Šenberg nalazio. U Beču su njegove romantične Pesme grada Gure inspirisane danskom narodnom bajkom, doživljavale uspešnu premijeru. Muzika koja je nastavljala poznog Malera, bila je prihvaćena od javnog mnenja i kolektivnog ukusa, dva presudna činioca. A njegov film je ostao napisana ali neispunjena fantazija. Možda za njega i nije bilo dileme, kao što bi neki od nas hteli da zamišljaju? Jer postraoderno traženje autonomije umetnosti i Šenbergovo eksperimentisanje mogu da se posmatraju samo kao dve sfere. Jedno je neko .sačekivanje" epohe, a dnigo lično odlaganje. Recimo da danas naša gledalačko/slušalačka tradicionalna poznavanja nisu polrebna, ili su nekako odgodena u vremenu gde sa njima ne možemo da opcrišemo u uslovima savremene proizvodnje industrijc kulturc. Onoliko koliko se auditorij proširio sa tclcvizijskim prenosima, toliko sc položaj auđitorija za manjc od vcka promenio u smislu mogućnosti reagovanja na frustracije koje skoro dostižu frustracije samih stvaralaca. Rene Berže nas podseća u knjizi Dokle će ići vaš kompjuter' 1 da je ono što sada stoji iza termina umetnost i pojmova na koje asocira kao što su đelo ili estetika,

4 Rene Berger, ]usqu' ou ira votre ordinateur. Pierrc Marcel Favre, Paris 1987.

103