РТВ Теорија и пракса

umetničkom aktivnošću moramo ipak da govorimo i jezik koji nije samo jezik njihove prakse. Čime i šta onda analiziramo u mas-medijskim predstavama umetnosti i zašto se bavimo naukom o komunikacijama? Promenu uloge umetnika i umetnosti u masovnim medijima, kojima se umetnici i služe i koja je postala deo umetničke proizvodnje pratimo ne samo u krugovima elitne kulture već i kroz populamu kulturu televizije. Ako je tako istraživanje i samo nova razlika kojima se bave čitave oblasti savremene teorije društvenih nauka u svetu pod uticajem tzv. lingvističke analize diskursa, onda traženje pravila o diskursima znanja, etike i estetike nijc ista stvar. U kod nas prevedenoj Semiologiji 6 Pjera Giroa to je jednostavnije napisano: „Nauke i umetnosti kako smo ih do sada definisali - treba da Ijudskom primaocu saopšte iskustvo pošiljaoca u koje ovaj prvi nije ncposredno umešan." Za metodologiju naučnih istraživanja i epistemologe ono što je racionalno za matematiku ili za društvene nauke, sada je potpuno otvoreno za diskusiju (po Liotaru). Zato posle dugog perioda sažimanja svctski istraživači mcdija postaju sve zaokupljeniji tzv. .analizom diskursa". 7 U modernim rečnicima cngleskog uglavnom piše da je analiza diskursa dospela iz lingvistike i do nauke o komunikacijama i da je: studiranje pravila koja nikovode odgovarajućim upotrebama jezika u komunikacijskim situacijama. Kod nas medutim profesor Plenković 8 analizira retoriku samoupravnog komuniciranja i tvrdi da je .strukturiranje elektronskog diskursa u kojem je misao, sama informacija, postala glavna preokupacija govomika u doba elektronskc rctorike." (Plenković 1989, str. 42). Retorički efckti, jezičke figure, sposobnost nagoveštaja ili podcrtavanja nckim izrazom, dakle sve ono što je retorika kao umctnost konstraisanja diskursa,

6 Pjer Giro, Semiologija, Prosvela Beograd, 1983. 7 Malcolm Coullhard, An inlroduclion to discourse analysis, Longman, U.K. 1985. 8 Mario Plenković, Suvremena radio-lelevizijska retorika, Slvarnost Zagreb, 1989.

105