РТВ Теорија и пракса

ideološko strukturisanje mora posmatrati kao „složeno jedinstvo” koje može da zadrži raziičit.s naglaske i izgovore, i poziva se na različite ideološke domene enkodirane u specifičnim „domenima priča”. Kada imamo u vidu nečasne vesti u posebnoj varijanti priče o žrtvama, možemo da uočimo neke od istih ideoloških naglasaka kakvi se javljaju u ozbiljnim vestima. Kategorija „osobe-individualca” (Hol, 1977: 377) je centralna, ali postoje takođe pretpostavke o opšteprihvaćenim shvatanjima, javne ličnosti/privatne ličnosti, „javno mnenje” i „zajednica” koje su zajedničke i jednoj i drugoj ličnosti. Nečasna vest, međutim, takođe sadrži karakterističnu orijentaciju da predstavlja događaje, odnosno da ih konstruiše i daje im svojc sopstveno značenje. U tom smislu, priče preko kojih se u kritičkom projektu prelazi ili ih lament smatra kao primere kako televizija pravi vesti trivijalnim, jesu važne, ne samo da bi dokazale način na koji izvesni ideološki diskursi prodiru u televizijske vesti, već da bi otkrile ideološke diskurse koji nisu obavezno u potpunosti uspostavljeni u ozbiljnim vestima. Delovanje i razvoj ovih diskursa postaju najočitiji u vrsti „doživljene stvarnosti” u pričama o žrtvama. Ovde je teren na kojem su porodice uništene požarom, vozači kamiona ginu na poslu, Skolski učitelji misteriozno nestaju, dobronamerne majke su mučene, iskusni piloti neobjašnjivo padaju, u kojima su čak i moćni ugroženi u normalnom toku događaja. Iz ovih priča izbija koncepcija sveta koji, čini se, ne priznaje mogućnost upravljanja, u kome je život podvrgnut kapricioznim spoljnim silama koje nasumce udaraju izlažući Ijude radikalnim promenama sreće i neočekivanim prekidima sveta svakidašnjice. Čak i u onim retkim primerima u kojima su žrtve sposobne da uzmu sudbinu u svoje ruke, ishod nije rezultat njihovog delovanja već je proistekao iz akcije drugih koji se slučajno pojavljuju (na volšeban način, po Propu) da u pravom trenutku povedu sudbinu. Ove priče nam se obraćaju postavljajući jedan spoljašnji ambijent koji je zlokobno mesto, a opasnost i očajanje vrebaju na svakom ćošku,

109