РТВ Теорија и пракса

decu: oni dakle biraju program ili ga prihvataju - jer pre svega žele da budu zajedno... Programer treba da izabere, prema američkom izrazu less objectionable programme (emisiju koja izaziva najmanje primedbi sa jedne i sa druge strane). Raskošna zabavna emisija sa poznatim imenima, sva u šljokicama (sa puno igre svetlosti) imaće uvek bolji score od kvalitetne fudbalske utakmice - izuzev ako se ne radi o finalu evropskog kupa ili svetskom kupu jer se tada javlja takmičarski duh i to postaje spektakl opšte emotivne snage. U „udarno vreme” tada se dobija oko 80% prihoda za komercijalni kanal - publika-grupa nameće programeru poštovanje svoje psihologije, tajnih načina funkcionisanja. Tokom dana i kasno uveče on zna da treba da zadovolji publiku-individuu čiji su izbori mnogo jasnije izraženi. ZA UŽIVANJE, ZABAVNI ILI UMETNIĆKI PROGRAM Vođen tajnom snagom svoje umetnosti, programer opšteg kanala za program prvog dela večeri ima samo jednu alternativu za redovno programiranje: zabavne emisije ili umetnički program (film u odobrene dane i u ograničenoj količini ili televizijske filmove). Ova dva žanra okupljaju porodičnu grupu bez drame i bez izuzetka. Umnožavanje TV kanala ništa nije izmenilo. Da bi našao prihode koji su mu neophodni komercijalni kanal opšteg tipa treba da okupi najmanje 25% tržišta ili još bolje 30%. To može da postigne samo ako poštuje stroga pravila efikasnog programiranja. Razumemo zašto umnožavanje kanala ne privlači raznolikost shema; svaki kanal neguje ambiciju da dejstvuje u društvu velikih. Dvorište je uostalom malo i brzo se u njemu guramo: prisila na 25% (35% tržišta je granica ispod koje se oglašivači povlače) završava se na tri nacionalna kanala koja, na nacionalnom tržištu, mogu da pretenduju na status većinskog, popularnog, opšteg programa. Drugi

85