РТВ Теорија и пракса

treba da pristanu na to da su programi za manji deo publike - usmeravaju se na posebnu publiku ili računaju na druge izvore prihoda - kao npr. na pretplatu. 12 TELEVIZIJA POZNAJE SAMO JEDNU PUBLIKU Ideja da postoji više televizijskih publika je lažna, nju su nametnuli političari a pobili je Ijudi iz profesije. 13 Televizija se obraća anonimnoj masi čije se težnje pre menjaju u zavisnosti od doba dana nego od medija. Kanal nastoji đa sa ovom masom, najvećim delom mase, uspostavi odnos navike. Tako se stvara publika. Sociologija poznaje ovu progresivnu strukturaciju nediferencirane mase u organizovan auditorij oko nekog lidera, nekog događaja ili neke organizacije. Poštovanje pravila programiranja omogućava da se ovakva strukturacija desi i da traje. PRAVILA OD OPŠTEG ZNAČAJA Ova pravila nisu delo nekog čoveka kreativnijeg od drugih. Ispisana su prirodom podrške s jedne strane, i iščekivanjem mase, sa druge. Zbog toga su malo isforsirana; razumevanje raspoloženja u porodičnim domovima, zađovoljstvo odnosom na televiziji, povezivanje emisija i publike, težnja za zabavom publike, povezanost sa kanalom kroz programsku shemu.

Nesvestan pritisak koji publika vrši na programera izgleda da ima univerzalan značaj. Jeđno ođ iznenađenja studije o televizijama u svetu, o sastavu

12 U Francuskoj „Kanal Plus” uprkos svog javnog i finansijskog uspeha definiše se kao komplementarni kanal. On daje kinematografske filmove - što je njegova glavna specijalnost - tako đa pretplatnici mogu da prate njegove programe a da ne propuStaju programe koje nude veliki nacionalni kanali. 13 Mišel Sušon direktor Službe za studije „Antene 2”, objavio ie u Mondu 13. marta 1989. godine argumentovan članak koji govon o ovoj osnovnoj istini. Političari su govorili o vrstama publike smatrajući da javni kanali treba da traže svoje gledaoce u momentu kada su privalni kanali najavljivali svoju dominaciju.

86