РТВ Теорија и пракса

njihovih programskih shema i ponašanju gledalaca, bilo je otkriće da su, u industrijalizovanim zemljama, u kojima su mediji dostigli zrelost, ankete pokazale iste cifre: strukture programa svuda sadrže: 55% zabavnih emisija (35% umetničkog i 20% varijetea), 20% informativnih emisija, 10% emisija za decu, i 5% emisija iz kulture 14 . Kada se sheme udaljuju od ove podele publika ih na njih vraća komponujući svoj meni sa viže kanala. Televizija se svuda, malo po malo, približava potrošačkoj televiziji. OD NOVE PUBLIKE KA NOVIM VREMENIMA EMITOVANJA U prvo vreme poštovanje pravila programiranja u „udarno vreme”, pravila koja su dovodila najveći deo publike pred prijemnik i donosila najveći prihod od reklame, bilo je mnogo strože. U prvom momentu odgovorni za programe su u vremenske blokove kojima su spoljni faktori nametnuli manje stroge propise, smestili emisije iz ždravstva, prve pomoći na putevima, emisije školske ili profesionalne orijentacije, ili programe namenjene određenoj publici (npr: sportske magazine, dokumentarne programe). Ali, težnja da se sačuva celina programske sheme i da se okupi maksimum potencijalne publike važi za sve časove emitovanja. Prema tome, pravila programiranja treba da se poštuju, bez izuzetka, tokom programske sheme. Ova evolucija traje. Sheme se malo po malo pročišćavaju i poboljšavaju. Ankete o iščekivanju publike pokazale su da potencijalna publika postoji u vreme kada televizija pruža malo toj publici - isti je smisao kada neku oblast loše povezuje avion ili železnica. Tako je od septembra 1987. godine TFI načinila spektakularan proboj u vremenu posle 22.00 i

14 10% ukupnog emitovanja posvcćcno je rcklamama.

87