РТВ Теорија и пракса

Übrzo posle Švarcovog članka, Čenselor je dobio otkaz, i NBC Nightly News dodali Su glamur i Tom Brokoua svom formatu. Takođe, mreža je uvela ranojutarnje i kasnovečernje emisije: trebalo je da vesti postanu podjednako uzbudljive kao ragbi. Suština je đa vesti u vidu televizijske ponude nisu vesti, nisu jednostavno informacija, već pozorište. Upravo je pozorište ono što stiže do tržišta, a ne informacija kao takva. Faktografiji je potreban podsticaj drame iz čega nastaje liminalni oblik, ni umetnost, ni novinarstvo. Bilo je dosta buke oko veze između nasilja na televiziji i društvenog nasilja. Veze koje su svojevremeno izgledale kao moguće sada su se obistinile. „Njujork Tajms” od 6. maja 1982. izveštava: „Federalna analiza koja se zasniva na deceniji istraživanja o uticaju gledanja televizije na ponašanje dovodi do zaključka da postoji ’preplavljujuća’ naučna evidencija da prekomerno nasilje na televiziji direktno vodi agresiji i nasilnom ponašanju kod dece i tinejdžera.” Izveštaj koji je pripremio Nacionalni istitut za mentalno zdravlje (NIMH) „koncentrisao se na zabavni program, a ne na vesti”. Ali izveštaj ipak važi i za vesti: svi znamo koeficijent nasilja u vestima koje je predstavljeno kao stvarno. NIMH izveštaj opisuje „četiri teorije koje objašnjavaju označene veze između nasilja i televizije”. To su: „učenje posmatranjem”, „promena ponašanja”, „proces uzbuđenja”, i „proces opravdavanja”. Ovo poslednje znači da je osoba koja ima agresivne tendencije ohrabrena onim što vidi na ekranu. Petnaestogodišnje istraživanje koje je načinio tim predvođen Džordžom Gerbnerom (George Gerbner) s Univerziteta u Pensilvaniji (Annenberg School of Communications) pokazuje da Ijudi koji često gledaju televizijski program u udarno vreme imaju prilično različito viđenje društvene stvarnosti od povremenih gledalaca. Slika Amerike koju imaju TV gledaoci koji mnogo gledaju televiziju u dobroj meri se podudara s onim što vide na televiziji, a ne s onim što društvene

161