РТВ Теорија и пракса

statistike otkrivaju. Prema izveštaju o Gerbnerovoj studiji koju je napisao Hari F. Voters (Наггу F. Waters) za „Njusvik”: ~U svim ispitivanjima, Anenberg tim je otkrio da su ’teški’ TV gledaoci (oni koji gledaju televiziju više od četiri sata dnevno) i koji predstavljaju više od trideset procenata stanovništva, skoro bez izuzetaka, izabrali odgovore pod uticajem televizije, dok su ’laki’ gledaoci (manje od dva sata dnevno) odabrali odgovore koji mnogo više odgovaraju stvarnom životu.” Izopačenje stvarnosti utiče na percepciju o polovima i njihovim ulogama, godištima, rasama, radu, i zločinu naročito violentnom zločinu. „Teški” TV gledaoci misle, na primer, da „žene treba da vode računa o kući, dok brigu o zemlji treba da prepuste muškarcima”; da stariji „čine manji deo stanovništva danas nego pre đvadeset godina”; da su „stariji Ijudi bolesniji nego pre dvadeset godina”, mada je upravo suprotno tačno; da su rasni stereotipi tačni i da crnci treba ~da prihvate status manjine kao nešto prirodno neizbežno i čak zasluženo”. Takođe, „teški gledaoci su precenili proporciju Amerikanaca zaposlenih kao lekari, advokati, atlete i zabavljači, svih onih koji su zastupljeni u udarno vreme prikazivanja”. Najzad: ~Na malom ekranu kriminal se odigrava deset puta češće nego u stvarnom životu. Ali dok se drugi ispitivači koncentrišu na sklonost televizije ka pokretanju agresije, Anenberg tim je istraživao njegovu skrivenu stranu: strah od viktimizacije (victimization). Na televiziji 55 procenata likova iz udarnog emitovanja je uključeno u violentnu konfrontaciju jednom nedeljno; u stvarnosti brojka je manja od jednog procenta. U svim demografskim grupama, i u svim klasama, ’teški’ gledaoci su precenili statističke mogućnosti nasilja u sopstvenim životima i postali preterano nepoverljivi prema strancima stvarajući ono što je Gerbner nazvao ’sindromom opakog sveta’. Četrdeset i šest procenata ’teških’ gledalaca koji žive u gradovima imaju ’vrlo ozbiljan’ strah od zločina, što je u suprotnosti sa dvadeset i šest procenata ’lakih’ gledalaca. Ovakva paranoja je specijalno akutna među

162