РТВ Теорија и пракса

nabavljala neku hranu a sa nama je bio mali Iva, Iva Predić. I onda smo mi igrali karte sa Ivom, on je tada imao osam, devet godina. Pošto je tetka Gita držala sanduke sa hranom za nažu užinu na terenu, mi smo onda igrali karte i ako izgubi Iva - mi dobijamo neku konzervu, ili nešto drugo od hrane. Iva je stalno gubio, dok teta Gita nije otkrila, izbacila nas napolje, a hranu zaključala. Nada Mlađenović: Još jedna epizoda iz hotela „Beograd” u Lovranu. Nije bilo centralnog grejanja, a nismo svi stanovali u tom hotelu. Jedan deo je bio u vili „Evgenija”. Tamo nije bilo drva, bilo ih je samo iza kuhinje hotela „Beograd”. Onda teta Gita koja je imala širok kaput... Mića Tatić: ... ćoriše drva. Nada Mlađenović: ... s nama zajedno uzima cepanice i nosimo u vilu „Evgenija” da ložimo kaljeve peći, jer je tada bila zima, ako se sećate. Mirjana Samardžić: Da pričamo još malo o školi. Rade Mlađenović: Merili smo se po drugarstvu. Koliko je ko kome prijatelj. Tako da je ta Ijubav bila čak i bukvalno shvaćena, pa sam se ja i oženio prvi u toj školi. I naravno, Vjeko Afrić nam je dao aulomobil, da idemo svečano u, kako se to onda zvalo, rejon, na venčanje. I kad smo se vratili, velika trpeza, svakakve đakonije. A ja pitam tetka Gitu ko će to da plati. Ona mi reče da ništa ne brinem, ona je bila u Unri u sekciji za pomoć deci, i pitala da li bi mogla i njena deca nešto da dobiju. - „Ра, tetka Gita, kakva deca! Mi se ženimo, nismo više deca” - kažem ja. „Моја savest je čista, vi ste stvarno moja deca, a niko me nije pitao koliko ta deca imaju godina”. Vlada Petrić: U toj školi, kakva god je bila, jer je to bio početak, amaterska ako hoćeš, bili su Ijudi koji su znali zanat i bili isto toliko oduševljenici posla kao i mi. To je bilo izbezumljenje. Dolaziš u jednu školu koja je kao neki dvorac. To je bila jedna, maltene, privatna škola engleskih internata gde je tetka Gita bila mater dolorosa koja je hodala tamo i mi smo u nju gledali kao u šeficu tog „konvikta”, jer nismo smeli da izlazimo,

203