РТВ Теорија и пракса

uključujući i svest o iracionalnom a u filozoflji se javlja „novi smisao za zbilju“ pa čak i metafizika kao „nauka o zbilji“ gde se polazi od verovatnog i dokazanog a ide u načelno i sveobuhvatno. U kategorizaciji realiteta, psihičko-duhovni realitet dobija posebno mesto. Naš „unutrašnji svet“ postaje analogan spoljašnjem a psihologija traga za njegovom prirodom i kauzalitetom. Ovim kratkifn prikazom složenosti interpretacije ključnog pojma iz naslova rada, želeli smo da skrenemo pažnju i na probleme deteta koje ono, svakako, ima u suočenju sa realnošću oko sebe, a naročito u njenoj medijskoj transpoziciji. Ponovićemo, stoga, našu preporuku - ne ostavljcjmo dete samo pred licem realnosti pa nipred njenom medijskom slikofn... Jedinstven pojam deteta moramo na ovom mestu napustiti da bismo skrenuli pažnju na veliku promenu specifičnosti detetovog kognitivnog (saznajnog) ali i emotivnog i socijalnog razvoja tokom odrastanja, pa time i mogućnosti recepcije prikaza sveta kroz medija - posebno one audiovizuelne kao što su radio i televizija. Već na priraeru predškolskog uzrasta to se lako dokazuje jer tu se (npr. po Pijažeu) javlja simboličkafunkcija, tj. sposobnost da se razumeju i koriste izvesni simboli, da se znak razlikuje od označenog. Ipak, utvrđeno je da dete tada još meša znak i označeno pa se pre može govoriti o simboličkom rea Uzmu, naročito kada je priroda onog što se čuje ili vidi (odnosno priroda medija) takva da stvara „iluziju stvarnog“. Televizija i film, svakako, u tome prednjače pa ih dete tog uzrasta ne shvata kao simboličke nego kao stvarnosne pojave, a zna se da je za puno razumevanje ovih medija neophodna svest o njihovoj simboličkoj prirodi. To praktično znači da nema ni govora o tome da predškolsko dete film i TV može razumeti onako kako ih shvataju odrasli ili kako oni pretpostavljaju da ih dete razume. Problemi nastaju naročito kod složenijih poruka, mnogih vremensko-prostornih dimenzija i međuličnih odnosa koji su i inače komplikovani. U vezi sa ovim, kod odraslih gledalaca, pa i kod dece, javlja se još jedan problem da neki od njih ne uspevaju da organizuju svoju percepciju kod praćenja izvesnih događaja u realnom životu jer su navikli da ih prate preko televizije. Ima i slučajeva (mahom kod osoba nižih sposobnosti) kobnih zamena uzročno-posledičnih odnosa na koje ukazuje ,jezik realnosti“ u

45