РТВ Теорија и пракса

njima nešto radi (crta, boji, rešava, lepi, izrezuje, prikuplja, pronalazi, pita, odgovara listu, uključuje se u neke akcije i slično). Posebno se otvara pitanje konstituisanja jedne nove metodike obrade materijala za decu u našim, tj. njihovim listovima. Retko srećemo nove metodičke i komunikacijske veštine u prezentaciji sadržaja koji su specifični za dečje saznavanje sveta i njegovih vrednosti. Još uvek se retko pristupa angažovanju pedagoga i psihologa, koji bi se profesionalno posvetili ovoj oblasti rada sa decom i za decu. Naravno, po ko zna koji put, treba opet pokušati sa samom decom. Uz dobro usmeravanje, ona, ipak, prave najbolje priloge za svoje listove.

Dragan MILOVANOVIĆ,

Glavni i odgovorni urednik

redakcije Školskih izdanja „Dečjih novina"

DANAŠNJI TRENUTAK U „DEČJIM NOVINAMA“

„DEČJE NOVINE“ imale su svoj početak u radu jedne dobre novinarske sekcije osnovne škole u Gomjem Milanovcu. Postojala su deca, radoznala i željna da prave svoje novine, i dobri učitelji i profesori spremni da ijubav, vreme i znanje - njima poklone i da u osnovi svega bude igra kao zakonitost detinjstva, kao način učenja i otkrivanja sveta, kao stvaralački čin i radost po sebi. S tog izvora potekia je reka brojnih poduhvata izdavačke kuće „Dečje novine“, koja dosledno, u toku celog svog postojanja, ostaje verna deci i detinjstvu. Ta vernost dokazana je bezbroj puta. Nije se u našoj zemlji, u njenim pređašnjim i sadašnjim granicama dogodilo išta važno i značajno za decu, a da „Dečje novine“, koliko god su mogle, a često i preko svojih mogućnosti - tome nisu doprinosile (Fond DEČJIH NOVINA, npr.). Vreme nam пе dopušta anegdotska sećanja, ali u mnoštvu vrednosti koje smo negovali proteklih decenija - kao prvu izdvajamo težnju i umeće da našu decu približimo svetu i učvrstimo u uverenju da je detinjstvo planetama, nedeljiva kategorija. U sferi izdavaštva, igara i igračaka za decu prvi smo stizali па sve tačke Zemljinog šara, gde se moglo naučiti i doneti sve ono što decu privlači i interesuje, a čija vrednost ne dolazi u pitanje. Jeste da i nas nije mimoišao obavezni danak političkim prilikama, ali smo na taj način osvajali prostor sve većih sloboda i prava deteta na kvalitetnu kulturnu ponudu.

61