РТВ Теорија и пракса

obrazovanje još uvek podrazumeva upoznavanje gledalaca sa teorijama komunikacija na prikladan način, od osnovne škole nadalje, i ne isključuje mogućnost da se poznavaoci medijskih studija i njihove ideje negiraju s razlogom. Međutim, za sada ni u zemljama Evropske zajednice medijsko ili u širem smislu komunikacijsko obrazovanje nije obavezno, tako da je teško naći sagovornike koji iole stručno tumače ono što gledaju. Oni koji su obrazovani negde u Britaniji, i dalje gledaju ono što prema britanskoj regulaciji mogu, i što se satelitski i kablovski prima. Zbog toga je još važnije kako ira se serviraju knjige o nekoj analizi medijskih manipulacija. Možda oblikovanje relevantnog materijala za auditorije, svuda, ne zavisi toliko od onoga što neki zovu globalizacija, a možda ni od onoga što je bila ili je sada (de)regulacija medija. Ovi pojmovi su u raznim sredinama različito tumačeni. U ovom tekstu ću preskočiti sopstveno mišljenje. U Jugoslaviji im se i dalje pruža otpor, pa se o njima najviše razmatra pod drugim imenima. Ta tumačenja, opet, mogu da idu naruku onima koji se služe brzinom i medijskih i fmansijskih promena, a koji o tim debatama u knjigama ne brinu jer ih i ne pominju. I tako se kriza zaoštrava. Na primer, da li nešto mora ili može da bude važno na isti način za gledaoce beogradskog satelitskog programa u Parizu i Londonu, koji žive u „univerzalnim liberalnim državama“ po FukojamP; koji za mene može da se uporedi po nivou elaboracije sa Tomsonom. On tvrdi da je pre rekvizit državne garancije svakom građaninu zadovoljenje želje za priznanje shvatanja vrednosti koje ima. Za to tumačenje primama je izgubljena veza između liberalne ekonomije i liberalne politike. Kod njega je Jugoslaviji nedostajao „racionalni sistem cena“ (ibid.) i prava menadžerska autonomija. Primenom njegovih postulata stižemo do pozicije da oni koji gledaju TV vesti radi potvrde svog nacionalnog prepoznavanja nisu racionalni, jednostavno jer takva potreba za njega nije racionalna, Iz toga proizlazi da nisu ni sposobni da se bave ekonomskim problemima, odnosno da takvi kakvi su neće stići do kraja istorije u najbolju demokratiju. Da bi se izračunao učinak velikog interesovanja pristalica svih koncepcija za situaciju na Balkanu, potrebno je OTVORENO postaviti pitanje dokle će ‘globalno mišljenje’ da dopire do lokalnog bez primetljivog ~fidbeka“. Kada će moći da se „odmori od ovakve istorije“ i prevede šta znači rodoljublje? Zašto je za Borislava Pekića demokratija bez patriotizma bila ništavna? 34 Da

94