РТВ Теорија и пракса

izazivaju neobično emotivan naboj kod OD intemacionalista. Priznajem da u takvim uslovima nema razloga za upuštanje u nesuglasice. I tako se završio čitav period pokušaja od 1991. do 1993. Srpske akcije za mir (u Londonu). Ozbiljna studija o metodama operisanja podacima, koji se sakupljaju putem rada nevladinih grupa i njihovih predloga o medijskim reformama, mogla bi da se sprovede samo kada bi koncepcija OD na tim osnovama negde postojala. O ovome sam pisala i slala tekstove bez uzvratnih reakcija. Po onome što znam iz svakodnevice, koncepciju OD skoro niko ne uzima zaista ozbiljno na taj način. Da budem sasvim precizna, nju smatraju za intimni idealizam, što je prilično samolaskavo mišljenje. Želja za onim što Meri Kaldor zove „kreiranje novih društvenih odnosa i novih formi dijaloga 1136 , ili onim što će za nju biti evropsko civilno dmštvo, jeste vrsta retorike koja je možda objašnjiva i poznata onima koji su živeli u socijalizmima. Danas se nalaze u budućnosti takvih obećanja. Novi scenario bi, prema tome, mogao da bude samo konkretno predlaganje, sa konkretnim fokusom na načine kontrole sistemsko-unutrašnje nepredivdljivog (Intrinsically Unpredictable System). A to je, prema onome što se sada gleda u TV emisijama uspešnih dokumentamo-istraživačkih serija BBC 1 i 2, Horizont i Panorama, koje su brže proizvedene i slikovitije od mnogih autorskih knjiga, život na ovoj planeti kao sistemski nepredvidljiv haos. Sateliti, aparati za senzorisanje, privatni kompjuteri, elektronske informacijske mreže, itd. drže se upaljeni da mere puls terminalne pacijentkinje, Zeralje. Njeni kontrolori i potrošači zamišljamo da znaju šta mogu sa tim da rade, ali ne znaju šta ona još može da učini. Klima ili berza. svejedno. Ovaj interzavisni sistem zato što i jeste i nije globalan, ima dva lica. Jedno je ono iz koga smo: priroda; drugo je ono koje neki sve više žive: u eiektronskoj skoro-realnosti (virtual reality). To drugo lice je Tazvijeni’ skoro-život, ispunjen unutrašnjim podređenjiraa, tehnološkim i upotrebnim pravilima. Da li u takvom zapletu, gde neki vide kao najpozitivniju snagu mrežu INTERNET, ima mesta za one koji doživljavaju Zemlju izvan zaključaka sa samita u Riju? Da li ima vremena za one koji nemaju priliku da razmišljaju o konsekvencama, niti da sebe vide kao odgovorne za njih, a možda su najbrojniji? Istraživač, sadašnji ko-koordinator Helsinškog građanskog saveza, bivši koordinator potprograma Mira i globalne transformacije univerziteta Ujedinjenih nacija, saradnica Transnacionalnog

96