РТВ Теорија и пракса

instituta, rukovodilac projekta Nova Evropa, itd., pomenuta Meri Kaldor, u svojim knjigama svakako ne spominje OD. Ona i Mark Tomson, iako u mnogo čemu podsećaju na levicu iz vremena mladosti zapadne kontra (counter) kulture, i evropskog anti-nukleamog pokreta, ne pridržavaju se bazičnih principa te kulture. Kao da je u pitanju ili razočaranje ili oslobađanje od bilo kakvih principa. Kao da se ideologija okrenula samoj sebi i postala iracionalna želja za homogenizaciju vrhunski isparčanog sveta, putem samoorganizovanih grupa građana! Taj se svet sada vizualizuje u sezoni emisija „Čije vesti?“, o nacionalnim TV dnevnicima koji su započeli na britanskom Četvrtom kanalu, emisijom „Svakodnevna planeta“. Pi-va emisija je bila koktel isečaka strukturisan prema nekim od glavnih žanrova ili kategorija u okviru TV vesti, pun kontradiktomih upotreba konvencija, iz čega je raoglo da se zapazi koliko su razne nacionalne perspektive same sebi dovoljne. U nastavku će emisije ispitivati industrijske osobine proizvodnje vesti, i biće reprizirana kanadska emisija saNoamom Čomskim, pod naslovom „Manufaktura privole“. Možda će u čitavoj sezoni samo figurirati poslušni auditoriji i prosvećeni radikalizovani studenti, uz aktiviste tipa profesora Čomskog. A možda će opet biti viđeni uglavnom samo medijatičari sa vlasnicima medija, odnosno kontrolorima naših sudbina, da nam poruče šta da radimo. Možda će profesionalni medijatičari u nezavisnim produkcijama komercijalnih kanala, dok snimaju zvanični tim BBC-ja na radu, na neke načine otkriti i svoje ograničenosti. Odnosno, možda će pokazati da li, i koliko, još važi predlog da se nepomirljive interpretacije ne teraju ka jednom ishodu. U Tomsonovoj knjizi Krivolvoreni rat ne spominju se ni novinarska ni medijska udruženja, ni uslovi proizvodnje i distribucije štampanih stvari, kao ni uslovi televizijske proizvodnje vesti koja nije samo urednički, reporterski i spikerski rad. Mogući otpor hegemoniji je rezervisan za spoljne racionalne procenjivače, dobročinitelje, koji će srediti nacionalističke medije nerazvijenih, kad već nisu mogli, recimo, američke nacionalne mreže i njihove TV dnevnike. Za one koji su se u Jugoslaviji uvek trudili ‘iznutra’, u medijima, između ostalog i da se organizuju, ne samo da imaju profesionalne standarde, ima mesta ako hoće da sarađuju. Kod Kaldorove, u knjizi Izmišljeni rat, nepouzdana kategorija radnika se pominje samo u vezi sa „kulturom privatnog

97