Свет

SRPSKI VOJVODA ZAMOČIO NOGE U SRPSKO MORE

Pisc: Miroslav MUculjanac

Bepofler "Sveta" pratio jie prošlog meseca delegaclju Srpske radikalne stranke na ćelu sa dr Šešeljem na turneii po "zapadnlm srpsklm zemliama"

ivot nije rđav kada se posmatra sa zadnjeg sedišta udobnog mercedesa. Auatomska sedišta, automatski menjač, pomični krov i dobri "panasonik" stereo uređaji olakšavaju čak i pogled na razrušene građove bivše Jugoslavije. Upravo u takvom ambijentu proveo sam veči đeo petodnevne turneje radikala po RepubKci Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini. I kada smo sa 220 ua sat u povratku prohujali auto-putem ka Beogradu, sve slike spaljenih sela, napuštenih kuča, osiromašenih i do beznađa dovedenih Ijudi, dece u maskimim uniformama i tinejdžera pod punom ratnom opremom, sve te slike vrlo lako su se prelile u ono što je danas glavni grad Srbije... Na put smo krenuli u petak popodne. Aleksandra Bilanovič iz "Bete" i ja sedimo nazad, napred su Aleksandar Vučič i Stevan Dragišić, mlađani poslanici SRS u republičkom parlamentu. U mercedesu skupštine Jugoslavije rasprostrli su se Vpjislav Sešelj (na dva mesta), Dragan Todorovič i skupštinski šofer. U ostalim automobilima (karavan je formiran od otprilike deset automobila) uredno su popakovani još neki poslanici SRS, novinari Smdija B, naoružana pratnja. Tomislav Nikohč, koji je takođe trebalo da pode sa nama, ostao je kod kučc zbog zdravstvenih problema.

Kasnije ćemo saznati da boluje od šuljeva. Gotovo čitavo rukovodstvo radikala je, što se zdravlja tiče, u nekoj negativnoj fazi. Sešelj je obnovio povredu kičme, ne može dugo da sedi, a lekari mu savetuju banjski oporavak ili operaciju. Slične probleme sa leđima ima i Dragan Todorović, Aleksandar Stefanović ima visok krvni pritisak, Maja Gojković je u dva navrata nedavno operisala ciste, a Aleksandar Vučić muku muči sa žlezdama. Steva Dragišić, najmlađi poslanik srpske skupštine, međutim, potpuno je zđrav, što me nekako teši, s obzirom da je u njegovim mkama volan brzog mercedesa kojim krećemo u Krajinu. POLJUPCI SREDOVEČNIH ŽENA Pre no što ćemo preći Drinu (mostom,, naravno, jer radikali još nisu stigli da je popiju kao što su obećali uoči uvođenja blokade RS) zaustavljamo se u Šapcu, Miting na Trgu slobode. Puno sveta. Kasnimo pola sata. Okupljamo se u firmi Cedomira Vasiljevića, saveznog poslauika SRS. Svi pijemo Kokakolu, izuzev Šešelja koji uzima ča-

šu vode uz obrazloženje da je na dijeti. Ceda nam poklanja olovke, upaljače i knjige o pokrštavanju Srba, a vođa radikala svim učesnicima puta daje po sto dinara - "za džeparac”. Aleksandra se, za razliku od mene, pomalo snebiva. Odlazimo na miting peške, kroz grad. Na trgu, po mdjoj procehi, oko dvadeset hiljada Ijudi. Transparenti, ovacije, aplauzi, ogroimie ŠešeIjeve slike. Radikali su očigledno u usponu popularnosti, ali takvom ambijentu se ni oni nisu nadali. Šešelj, koji je prethodno u šali rekao da neće ni reč da kaže ako nema pet hiljada Ijudi, drži zapaljiv polusatni govor, otvarajući rafalnu paljbu po socijalistima, predsedniku Srbije i njegovoj supruzi. Publika je u delirijumu. Zapažam jednu sredovečnu ženu u prvom redu koja neprekidno šalje poljupce prema govornici. Put nastavljamo u suton, pridružuje nam se i Novak Savić (savezni poslanik iz Loznice) čiji je mercedes natovaren cigaretama za krajiške borce. I svi ostali prtljažnici napunjeni su simboličnim darovima, liranom, lekovima, cigaretama i odećom. Na Pavlovića ćupriju stižemo oko pola osam i zatičemo "idilič-

no" stanje, metaforu srpske sloge; do zuba naoružani specijalci natovareni automatskim puškama mrko pogledaju ove koji bi da pređu reku posle 19 časova, kada se inače svi prelazi zatvaraju. Međutim, kada vide Sešelja, nije im baš svejedno i nekako mi se čini da se njihova samouverenost lagano topi, Sef radikala im pokazuje neke papire (pretpostavljam da se radi o potvrdi da delegaciju čine uglavnom poslanici), a dežurni sve to odnose kod svog šefa na uvid. Petnaest minuta kasnije dobijen je potvrdan odgovor, a "drugovi u plavom" to doživljavaju kao olakšanje. Neki od njih se vrlo srdačno rukuju sa Vojom vojvodom. Nastavljamo kroz koridor. Na jednom delu, nedaleko od Brčkog, Vučič objašnjava da su hrvatske trupe udaljene svega nekoliko stotina metara, odnosno odmah preko Save. Srečom pa ne znaju ko im to veče prolazi preko nišana... Nešto kasnije pridružuju nam se još jedna kola, crveni golf, u kojem je nekoliko boraca na čelu sa četničkim vojvodom Mirkom Blagojevičem, Ijudinom iz Bijeljine, čovekom kojeg nikada nisam video da se smeje. Tu je i vojvoda Manda o čijoj hrabrosti radikah več ispredaju le-

gende. Na putu prema Banjaluci sledi i večera u prirodi: ogromna pljeskavica u lepinji i dva jogurta. U ponoč stižemo u nesuđenu prestonicu Zapadne Srbije, zaposedamo privatni hotel "Bosna" i uživamo u šarenilu TV programa; RTS, Srpska televizija sa Pala, HTV. satelitski kanali. Carohju prekida Steva Dragišič oko 7 izjutra, nežnim kucanjem nogom u vrata soba. I dok se Sokirani saznanjem da nema tople vode postrojavamo ispred automobila i spremamo za nastavak puta, shvatamo da nema glavnog čoveka - Vojislava Sešelja. Vojvoda se tušira. Cim je na recepciji dreknuo, bojleri su se uključih. OD PRIJEDORA DO GRAHOVA Oko podneva stižemo u Prijedor. Tu, kažu radikah, nije bilo predviđeno zadržavanje, ah je nekoliko hiljada Ijudi zaposelo centralni trg kroz koji prolazi put, "pa ’ajd’ ti njima objasni da nam se žuri u Krajinu". Novonastalu situaciju Sešelj prihvata bez pogovora, penje se na improvizovanu govornicu i počinje govor rečima "Braćo Srbi i sestre Srpkinje, vi ste junačkom

borbom sačuvali srpske teritorije i svoju slobodu i mi to sada nipošto ne smemo izgubiti". Vojvoda nastavlja u tom stilu, pokušava da napačenim Ijudima ulije novu dozu hrabrosti i istrajnosti: "znam da živite beđno, ali moratc izdržafi, ako vi pokleknete nećc biti rri Srbije". Sešelj potdm optužuje Miloševića za izdaju, predlaže ujedinjenje RS i RSK u jednu državu sa prestonicom u Banja Luci (oduševljenje u publici) kao prvu fazu u stvaranju jedinstvene srpske države. Završava pokličem "Zivela Velika Srbija". Dok se lider SRS mukotrpno probija kroz gomilu deleči pozdrave i poljupce, novinari koriste priliku da se snabđeju u najbližoj (privatnoj) prodavnici. Kupujem posleđnji litar mleka (subotičkog) za pet dinara. "Sve sam prodala od jutros", hvaii mi se prodavačica "a imala sam ceo karton" (12 litara). Iz Prijedora radikalski konvoj ide ka RSK putevima oko kojih je sve poluspaljeno: dve kuće cele, pa dve uništene i tako redom. "Kako su znali koje su srpske a koje muslimanske" pitam se nehotično naglas, a mladi radikah mi objašnjavaju "srpske kuće su na dve

KOLIKA JE SRPSKA OBALA: Šešelj sa reporterom "Sveta" na plaži u Karinu

19

31.03.1995. Svet