Свет

vode, a musliinauske na četiri". "A šla ako se neko zajebo u projcktu" imslini se u sebi i gledam lioro film uživo: kuće u kojima se nekad živelo a sada samo zidovi bez krova, nagorela unutrašnjost temeljuo očišćena od svega upotrebljivog. Tragovi bivšeg življenja su uajjeziviji, poneka odškrinuta kapija, komad nameštaja koji nikome uije bio potreban. Ponegde ima i grafita (SDS, SRBUA, BEŽTE TURCI) a negde su i čitave nerazumljive slike našarane autolakom preko bivših fasada, Stižemo i na Grahovsko ratište. U pozadini prve linije zastajemo kod improvizovane bolnice. Istovaruju se lekovi i cigarete. Potom dolazimo do štaba Devete lako-pešadijske brigade Vojske Republike Srpske, smeštene u nekoj maloj kući. Selo se zove Beulje i ono je sada prva borbena linija podno Dinare. Tu, na istom onom mestu kroz koje su svojevremeno Srbi puštali Hrvate da pobegnu pred Mushmanima, sada su Hrvati uzvratili jakim vojnim udarcem. Početkom godine zauzeh su Troglav (1913 metara) vrh koji dominira čitavim predelom i sa koga se može kontrolisati Livanjsko polje sa jedne strane i čitav Knin sa druge strane planine. Srećom za srpske borce, na Troglav se zbog konfiguracije terena ne može dovući teška artiIjerija, inače bi Knin verovatno već bio nalik na Vukovar. I dok se novinari u Beulju raspituju za razmere hrvatske ofanzive, Šešelj odlazi do osmatračnice koja predstavlja bukvalno poslednje uporište koje je u rukama Srba na toj straui Dinare. na sarrtom ulazu u Livanjsko polje. Pet 11 t a posle toga osmatračnica je /,i>uta granatama. "Sa/.nali su ko je došao" tvrdi i■.nn uiladi ratiiK'i loe du kojiinaje i r<xleni bratßai« M.i log Knindže, ćuvcnog pevača no vokomponovauih rodoljubuvili pe sama. KOMUNISTI I SRBI Meštani Beulja. uglavnom stariji Ijudi, sa vehkom tugom nam pričaju o plodnoj zemlji srpskog dela hvanjskog polja koju su izgubih u ovoj ofanzivi Hrvatske vojske. Tvrde da su akciju izvele redovne trupe Franje Tuđmana, a ne HVO bosanskih Hrvata kao što se mislilo. Pričaju nam da je petnaest protivničkih vojnika (svi iz Varaždina i Sphta) sahranjeno u pozadini, jer njihova tela niko nije hteo da razmeni. Pokazuju nam i Crkvu Svetog Ihje, omiljeno sastajalište četnika vojvode Momčila Đujića, koja se sada nalazi na prvoj liniji fronta. Beulje napuštamo u rano popodne i prelazimo u RSK. Na granici dve nepriznate srpske države konvoj radikala je dočekan hlebom i solju, koje su ponudile vitke i nas mejane devojke u narodnim nošnjama. Stižemo u Knin, taman za miting. Koliko je Ijudi dočekalo Vojislava Šešelja i njegovu ekipu u prestonici Republike Srpske Krajine? Po izveštaju beogradskog tabloida (u kojem sve vrvi od neistina) bilo je oko dve hiljade slučajnilt prolaznika. Po izveštaju beogradskog nedeljnika (inače nesklonog radikalima) bilo je oko četiri hiljade Ijudi. Po proceni radikala - preko pet hiljada. Bilo kolko bilo, dobrog raspoloženja tu nije nedostajalo. Govorih su najpre krajiškli prvaci SRS, potom poslanici iz Srbije, pa na kraju Vojislav Šešelj. Pravu provalu smeha izaz\ ao jc Steva Dragišić: "Komunisti sada

t\rde dn sn Srbi, pa kažu da su rođeiii u Srliiji i živc u Srbiji i/ čega ncd\'osniisleuo proizilazi da su Srbi. A mi radikali im odgovaramo, i vo jc rođcu u Srbiji i pasc srpsku travu pa ipak nijc Srbin". Šešelj je bio ozbiljniji. Nadugačko i naširoko je objasnio političku situaciju na prostorirna bivše SFRJ zaključivši da se ne sme dozvoliti promena mandata UNPROFORA. Žestoko je napao Borislava Mikelića, podržao Milana Martića i uputio poziv na saradnju Milanu Babiću. Miloševića je nazvao najvećim izdajnikom srpskog naroda još od vremena Vuka Brankovića, a njegovu ženu prozvao "crvenom vešticom sa Dedmja". Hrvatima je pripretio u svom stilu: "ako se usude da ponovo napadnu, onda ćemo sa njima deflnitivno da zavTŠimo priću i konaćno ćemo osloboditi i Zadar i Karlovac i Gospić i Virovificu ". Sat vremena nakon Knina Šešelj je već u Dmišu. U tom avetinjskom gradu, u kojem sve radnje rade od 11 do 14 časova, lidera SRS je dočekalo, po svemu suđeči, sve Sto se kreće - oko liiljadu Ijudi. Šešelj im se obratio sa betonskog zidića u centru (?!) grada. Na njegovo obećanje da će dobrovoljci SRS doći čim bude zatrebalo, neko iz publike je dobacio "šalji nam Ijude odmali". Šef radikala je uzvratio tvrdnjom da je bolje da se to ne radi dok nema dejstava "jer je onda borcima dosadno, pa popiju pokoju previše i prave probleme”. Iz Drniša ponovo na prvu borbenu liniju. Ovog puta to je selo Žitnić, udaljeno svega 25 kilometara od Šibenika. Šešelj opet ide do osmatračnice, a mi ostajemo u štabu. Nude nas knfom, rakiju ka/.u više ne drže. "Zašto?" "Pre ncki clan se jedan naš napio. pa ofišao iia stražu, pa ztispao, pa nijc ni primcfio kad su ga odneli Hrvati". I Sla je sada sa njtni? "Ko to z.na. U Sibcniku je, razraeuićemo ga ćim budemo iraali nekog njiliovog". "KAD ONI NEŠTO POKUŠAJU, MI IM POŠALJEMO ORKAN" U Žitniću se ne plaše mnogo hrvatskih dejstava. "Ne mogu nam ništa", priča jedan borac. "Kad god oni nešto pokušaju, naši iz pozadine im pošalju ’Orkan’. I mi fo viclimo. Proleti ovde iznad, pa se onda zasvetli i rascveta i fiju, ode tamo preko onog brda, pravac Šibenik. E, onda uveće upalimo HTV pa gledamo šta smo uradili". U tom delu ratišta snage Unprofora sačinjavaju brigade iz Kenije. Kakvi su vam ođnosi sa njima, pitamo borce. "Super, sarao nisu ti fo uikakvi Kenijci. To su Srbi, doduše malo nadimljeni", odgovara jedan od mladića u maskimoj uniformi. Vraćamo se u Knin, Saznajemo da je Babić odbio da se sretne sa Šešeljem jer je navodno bolestan. Odlazimo na večeru u restoran na Kninskoj tvrđavi. Tamo saznajemo da je u toku večeri Žitnić gađan hrvatskom artiljerijom. Jedan snalažljivi ratnik odmah nudi Aleksandri da provede sa njim noč na prvoj liniji fronta, kako bi dobila materijal za ekskluzivnu reportažu. Ona ipak odabira odlazak u kninski motel. Motel je, pak, priča za sebe. Novinari dobijaju apartman u potkrovlju. Zapanjeni udobnošću smešlaja odmah tražimo da ostanemo u Kniuu bar još godinu-dve. Sve je

lu; tri spavaće sobe, ogromno kupatilo sa ’ , Armaloviin" slavinama, satelitska televizija, kuhinja, dnevnasoba od 60 kvadrata... Kao začarani tonemo u san koji de, negde oko sedam izjutra, prekinuti nečije kuckanje nogom u vrata... Benkovac. Miting na otvorenom. Pet hiljada Ijudi. Ludnica. Nastavljamo za Karin, koji svi zovu "srpsko more". Sešelj daje intervju na plaži. Potom idemo ka Obrovcu, a usput se slikamo sa Maslenicom u pozadini. U Obrovcu šetnja kroz grad i kratko obračanje građanima. Jedna žena u crnini prilazi, plače i pokušava da poljubi Sešelju mke. Zena je iz Karlobaga, izgubila je u ratu jedinog sina. "A meni se u Beogradu smeju kad kažem da je Karlobag srpski", kaže joj Sešelj. Gračac. Tribina u ogromnoj, dupke punoj sali. Sazuajemo da je Gračac imao najviše žrtava u ovom ratu. Poginuo je svaki četvrti čovek i zbog toga je u mestu moralo da se napravi još jedno groblje, po veličini jednako onom koje je na večni počinak primalo Ijude poslednjih pedeset godina. Korenica. Šešelju zabranjeno da govori na radiju. Odlazi na trg gde ga čeka nekoliko hiljada Ijudi. Posečenost dobra, ali atmosfera mlaka. Nema velikog aplauza kada se Miloševič nazove izdajnikom. "Ti su ti Ijudi još zadojeni komunizmom", objašnjava mi jedan rađikal. Slunj. Sešelj se sa lokalnom eldpom ratnika priseča kako je bilo 1991. (uoči najžeščih borbi za ovaj grad) kada je poslednji put tu boravio. Vojnič. Tribina. Vrginmost. Tribina, Topusko - hotel. Sešelj određuje stražu na parkingu i naručuje pohovane lignje za veče-

ru. I svi ostali naručuju lignje. Šešelj se hvata za glavu "joj kakri ste, pa jedite šfa hoćete, nije to nikakvo naređenje". Veselu atmosferu narušava konobarica koja, prilikom plačanja računa pokušava da übedi vođu puta kako je kurs marke i dinara jedan prema jedan. U sobama novo iznenađenje: podno grejanje toplom vodom, temperatura oko 30 stepeni. Širom se otvaraju prozori a napolju pada sneg. TODOROVIĆEV LAPSUS GODINE Jutamji miting u Glini. Dragan Todorovič izvaljuje legendami lapsus: "Braćo Srbi i sestre Srpkinje, ja znam da među vam ovde ima mnogo onih koji su položili svoje živofe za slobodu Krajlne", Ni Šešelj mu ne ostaje dužan: u njegovom govoru Miljevački plato postaje Miljakovački. Put se nastavlja: Petrinja, Dvor na Uni, Kostajnica. Govore i čelnici SRS u RSK Branko Vojnica i Ranko Vujič. Vojnica je doskorašnji predsednik krajiškog parlamenta, a Vujič (inače direktor škole u Vukovaru) šef poslaničke grupe SRS u skupštini RSK. Krajiški deo tumeje završava se u Okučanima - mitingom. Šešelj je u standardnoj formi. Aleksandra i ja zaključujemo da je sve bolji govomik i da je posebno uverljiv kada nastupa bez jakog ozvučenja, na otvorenom prostora, U povratku za Banja Luku vodimo političku debatu sa mladim radikalima. Muzičku pratnju nam daje njihova omiIjena kaseta sa instrumentalima iz popularnih filmova. Pošto tu kasetu slušamo neprekidno od polaska, nudimo našu sa starim snimcima Beatlesa, Rolliug Stonesa, Doorsa i Who. Prihvataju, ali malo nevolj-

no. Pred ulaskom u holei "Bosiui" žestoko se posvađamo: oikako cla se dogovorimo da li jedno takvo zdanje može da kupi neko ko nije ni ratni profiter, ni lopov, ni prevarant. Uveče, rađikali drže miting u hali "Borik". Sve jepuno. U prvom redu, među počasnim gostima, zapažamo Biljanu Plavšić. Publika dočekuje Sešelja ovacijama. Njegov govor, iako nešto duži nego obično, suštinski se ne razlikuje od onih koje je držao po RSK. Poziva na jedinstvo, predlaže ujedinjenje. nemilosrdno udara po Miloševiću i "onom malom cmom sa cvetom u kosi”. Nadahnut je i Dragan Tođorović: "Tuđmanu poručujemo da ako pokuša nešto u Krajini, odmah preraesti svoj štab u Minhen, jer će mu oni Dv ori leteti momentalno u vazduh". I dok svi ostali padaju sa nogu od umora, Sešelj ni uveče ne ostaje besposlen. Najpre odlazi na lokalni radio, potom i na televiziju. Kasnije, za večerom, analiziraju se dometi nove muslimanske ofanzive. Svi ratnici iz pramje, gotovo momentalno se spremaju za put na Majevicu. U utorak ujutro kolona kreće za Beograd. Sešelj će za doručkom dati intervju za "Glas srpsld”, a svojim saradnicima koji ne mogu da shvate otkud mu toliko energije, kroz smeh će reći: "To vam je politika, 90 odsto crnački rad i 10 odsto esfrada ". Beograd nas dočekuje kišom oko dva popodne. Dolazim do kuće polumrtav, ah ipak uključujem TV da vidim Sta se radi u saveznoj skupštini. Kadar prikazuje poslanike i polako klizi prema radikalskitn mestima. A tamo, odmah pored Maje Gojković, nasmejan, sedi Šešelj i nešto joj objašnjava. Sta je dalje bilo - ne znam.

NA CUOJ SL STRAM ZAFADM SHBJ: Mitinzi n Glini i Bcnkovcu

Svet 31.03.1995.

20