Свет

mF miE praifnilP PRAVNIKAISTBANAČKIH LIDERA NA TEKSTIZ PROŠLOG BROIA "SUETA"

stvene dece gurajući ih u ruke državi koju ne priznaje i za koju otvoreno kaže da ima fašističku vlast. I svc to u momentu kada je u Srbiji broj umrlih veći od broja novorođenih i kada svaki laik može da zaključi da demografsku politiku treba voditi tako da bude što više dece, da što više mladih ostane u zemlji, a ne da se novorođenčad, pa još srpska, izručuje drugima I '. konstatuje Kojadinović, uz iromčnu opasku da ako bi se ova tajna uredba vlade u potpunosti poštovala, onda bi sa premijerskog mesta morao da ode Mirko Marjanovid (poreklom iz RSK, odnosno RH) kao strani državljanin! "Ali tako je to kod nas, svojim građaniraa ne daju državljanstvo na osnovu rođenja, a svoje žene pred porođaj šalju u inostranstvo kako bi deca imala pravo na pasoše SAD, Kanade, Engleske, Novog Zelanda". Za slučaj Luke Kaliniča i druge dece koje se Srbija odriče, "advokat Kojadinovič ipak ima jedno relativno jednostavno rešenje; "Njihovi roditelji treba da podnesu takozs anu tužbu za utvrđenje, na osnovu koje bi se utvrdilo da su deca državljani Srbije, odnosno SRJ. Tako doneta presuda bi potom služila kao dokaz za upis u knjigu državljana. Sto se tiče utemeljenosti takve tužbe, ona je toliko jaka da ja ne vidim nijcdan način na koji bi se taj proces mogao izgubiti, a država bi jedino mogla da odugovlači i oteže - ništa drugo", tvrdi gospodin Kojadinovič. Istražujuči dalje sve okolnosti ovog slučaja, koji po mišIjcnju mnogih predstavlja faktično priznanje Hnutske u njenim predratnim granicama, zatražili smo komentar i u Uredu Vlade Republike Hrvatske u Beogradu. Za "Svet" govori Davor Vidiš, portparol ovog Ureda: "Drago nam je čut da su ovdašnje vlasti oprezne u izdavanju dokumenata i drago nam je da na tim krštenicama piše da su to državljani Republike Hrvatske jer oni to i jesu. Svakako da je to jedan dobar znak, ali to nije ništa spektakularno i mada svakako predstavlja demonstraciju dobre volje, ništa to mnogo ne znači dok ne uslijedi i prizriavanje ’de jure’". "Takvih detalja koji mogu upućivati na priznavanje ’de fakto’ ima mnogo i ovaj slučaj zasigurno nije prvi. Pre svega, tu je samo postojanje Ureda RH u Beogradu i Biroa SRJ u Zagrebu, potom međunarodni pregovori na državnom nivou, zatim činjenica da smo mi ovdje tretirani u Ministarstvu vanjskih poslova u odjelu za susjedne zemlje. I na koncu, još jedan delikatan detalj: potpuno normalan rad ovog Ureda za vreme nedavnih događaja u Zapadnoj Slavoniji. Ja sve to zaista ne doživljavam kao ncko posebno međusobno otopljavanje, već kao nešto sasvim normalno. To je samo jedan od segmenata koji vodi

ka, danas-sutra, normalnom ineđudržavnom odnosu naših država. Kada će do ineđusobnog priznanja doći? To nije lako prognozirati. Ja bih volio da to bude što prije, mislim da uslovi za to sazrijevaju, i nadam se da to niko neče doživjeti kao poraz neke politike." Davor Vidiš dodaje da je sličan primer, nalik ovom upisu državljanstva RH u krštenicu, video i u nekim indeksima ovdašnjih fakulteta, a posebno naglašava i činjenicu da je za vreme svog dosadašnjeg diplomatskog rada u Beogradu (preko godinu dana) susreo samo jedan lični dokument izdat u Srbiji u kojem je upisana "Republika Srpska Krajina".

O konkrctnim mogućnostima za dobijanje hrvatskog državljastva (u slučajevima poput ovog o kojem pišemo) podatke nam je dala Pavica Pirija, savetnik za konzularne poslove Ureda Vlade Republike Hrvatske u Beogradu.

Roditelji malog Uukdjee bi, na primer, ako žele da im sin ima hrvatsko državljanstvo, trebalo da podnesu Zahtjev za primitak u državljanstvo Republike Hrvatske. To mogu da urade lićno u Zagrebu (ukoliko imaju domovnicu i putovnicu), ili u konzularnim predstanvištvima RH (najbliže je u Budimpešti), ili pak da preko ovog Ureda daju punomoćje svojoj rodbini u Hrvatskoj. O rešavanju ovih zahtjeva odiučuje ,MUP Hrvatske, zakonski rok iznosi dva mjeseca, ali u praksi to obično traje duže. Ukoliko su roditelji malog Luke državljani .Republike Hrvatske, što dokazuju valjanom javnom ispravom (putovnicom, osobnom iskaznicom, domovnicom ili nekom drugom ispravom gdje im piše državljanstvo npr. izvod iz matične knjijge rođenih ili vjenčanih), tada dijete rođeno u inozemstvu (u ovom slučaju u Jugoslaviji) stječe hrvatsko državljanstvo, prema važečem "Zakonu o hrvatskom državijanstvu", podrijetlom (porijeklom) s obzirom da su mu oba roditelja u času rođenja bili hrvatski državljani. Roditeiji su obavezni, kod nadležnog tijela, odnosno diplomatsko-konzularnog predstavništva RH u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj, prijaviti dijete radi upisa u knjige državljana i priložiti izvod iz matične knjige rođenih (djeteta). Međutim, u slučaju kada se radi o djetetu/djeci koja su rođena na tlu države s kojom

Republika Hrvatska nema međusobnog priznanja, kao što je to slučaj sa Jugoslavijom, tada kod rješavanja konkretnih predmeta nastaje problem tzv. legaliziranja (nadovjere) javne isprave (npr. izvoda iz matične knjige rođenih) koju je izdao nadležni organ u Jugoslaviji. Naime, sve javne isprave jedne

države da bi se mogle koristiti u drugoj državi trebaju proči postupak legalizacije, što u konkretnom slučaju, između Hrvatske i Jugoslavije, nije moguče jer se radi, kao što je poznato, o dvije međusobno nepriznate države te stoga pojedinci u rješavanju svojih egzistencijalnih pitanja nailaze na mnoge probleme,. Nadamo

se da če uskoro doći do normalizacije odnosa i da če se učiniti kraj problemima fcoji se svakodnevno postavljaju pred te Ijude a i pred nas koji smo ovdje u Uredu zaduženi za "njihovo rješavanje". Poseban problem predstavIjaju ona područja koja nisu pod kontrolom hrvatskih vla-

sti (tzv. RSK) jer je automatski sva potrebna dokumentacija (knjiga rođenih, vjenčanih, knjige državljana) van domašaja legalnih organa vlasti Republike Hrvatske. U takvim slučajevima zahtjev vjerojatno neće biti riješen odmah, ali će biti evidentiran i čekat će realizaciju do momenta normalizacije odnosa.

MILORAtD 1 KOJADINOVIĆi Radiseo grukom kršenju međunarodnog prava u kombinacljisa | kršenjem (Istava Izakona 11

VOJISLAV ŠEŠELJ, lider SRS: | MILOŠEVIĆEV STRAH OD | ZAPADNIH SRBA V)vaj slučaj je samo još jedan od lokaza da se Slobodan Milošević boji zapadnih Srba, a posebno >nih koji su izbegli na podrućje Srbije i Crne Gore. ISuština je u tome da na izbore nlogu izaći samo državljani SRJ i | to je glavni razlog zbog ćega rćžim onemogućava izbeglicama i | njihovoj deci da dođu do j državljanstva. Vlilošević se, zapravo, boji tih miliOn i po biraća, jer dobro zna da liiko od njih nikada ne bi glasao j ni za njega, ni za SPS, ni za novampirene komuniste. U tome istovremeno leži i razlog zašto JVlilošević ne želi da dođe do ujedinjenja svih srpskih zemalja u | jednu državu".

Uspeli smo da dodemo do jedne ekskluzlvne informaclje: jedna od prvih naredbi MUP-a (iz "niza strogo poverljivih") nosi oznaku U 3 BR 204-764/92, a potpisao ju je tadašnji načelnik Uprave Slobodan Todorović, 29. maja 1992. godine. Naredba sadrži detaljna i precizna uputstva o tome da deci, čiji roditelji "vuku" poreklo van SRI, bez obzlra na to što su rodena u novoj lugoslaviji, ne treba upisivati državljanstvo SRI...

9

12.05.1995. Svet