Свет

ravala ka pozorištu još kao klinca, a i danas provodimo dosta vremena razgovarajući o pozorištu. Kad sam imao devet godina, pustilame je da biram da li ću da igram i živim u Novom Sadu ili da živim u Beogradu. Odabrao sam pozorište i ona nije rekla ni slovo protiv moje odluke, pustila me je da igram. Moja majka je sve vreme bila dosta rezervisana prema izboru mog životnog poziva. To sam osećao svih prošlih godina dok sam igrao i kao dete, stalno je čekala da me to prođe. Prvi put, na završnom ispitu prve godine glume, posle odigrane scene iz komada Judžina O'Nila sa koleginicom Sanjom, poljubila me je i rekia: "Konačno si me pobedio". • Kada ste odlučili da odete na audiciju i pokušate da upišete Akademiju umetuosti? Posle m godine gimnazije otišao sam na prijemni ispit da proverim sebe i uz protivljenje moje porodice, ne sanjajući da ću biti primljen. Verovao sam u sebe. To je velika sreća, splet okolnosti... Sudbina! Verujem u sudbinu, • Talenat. Više je splet okolnosti, Toiiko ima talentovanilr Ijudi koji nemaju te srećne o kolnosti, život ili nije naveo da se razviju kao glumci a u sebi kriju blago! Vreme prijemnog ispita je veoma kratko da bi se moglo oceniti ko bi bio dobar glumac, ko je talentovan, treba osetiti nešto što je potpuno neuhvatljivo, to se uči ceo život, a verovatno se nikad ne nauči. • Volite li avangardne predstave? Kako da ne! Volim! Mi smo pokušali da radimo takve predstave na Akaderniji, ali, za to je još rano. Kad počne Bitef, otići ću da pogledam nekoliko predstava. • Da li Vas više privlači magija teatra ili "pokretne slike"? Još nisam imao iskustava sa kamerom, ne mogu to da poredim, jedino mogu da pretpostavim šta je film iz tuđili priča. Pozorište je stvamo magija, to kažu i stariji glumci. Film je velika mašinerija, jedan kadar se mnogo puta ponavIja, ono što si snimio ostaje zauvek, ništa ne možeš da promeniš. Film je sjajna stvar, ali, svi vole da se vrate na "daske” i osete taj fluid između publike i glumaca. Predstava se stalno menja, stalno iskopaš nešto novo, uloga živi iz predstave u predstavu, ona "diše". Voleo bih da budem i pozorišni i filmski glumac, ali se nikad ne bih odrekao pozorišta. • Emir Kusturica je svojim fllmovima napravio veliki korak napred za afirmaciju jugoslovenskih glumaca. Ipak, situacija je i dalje teška za glumce, treba im pružiti bolje uslove za rad. Vidite li izlaz iz te situacije? Emir Kusturica je zaista uradio veliki korak napred prvenstveno zato što je Emir Kusturica. Drugo, uspeo je da ode u svet i pokaže umetničko blago ovih prostora. Uradio je sve sa ekipom i ansamblom koji je fantastican. To je frlm koji večeras idem da gledam po treći put! Glumci, ređitelji (uopšte umetnički svet) su Ijudi koji su zaljubIjeni u svoj posao, potpuno su mu posvećeni i imaju strašnu želju da rade. Kad bi postojali bolji uslovi, kad bi oni bili bolje nagrađeni za to na neki način, kad bi imali veču podršku, bila bi bolja situacija u umetnosti. Ipak, mislim da nikad ne može da im se vrati onoliko koliko oni pruže... Ima mnogo kreativnih, fantastičnih mladih Ijudi koji bi mogli svašta da naprave.

• Iz mlade generacije ko Vas je fascinirao svojom glumom? Poznavao sam jednog čoveka koji je, na žalost, nesrećno završio svoj život. To je Predrag Tomanović, s kojim sam igrao predstavu "Tri čekića". On je bio IZUZETAN. Ena još dobrih glumaca, Mirjana Joković, Mihajlo Pljeskonić, Tihomir Stanić, Srdan Todorović... • Neke Vaše kolege su angažovane u politici. Imafe li Vi takvih ambicija? Politiku ne pratim, trudim se da se bavim onim čim mislim da treba da se bavim. Glumci su Ijudi koji moraju sve da znaju. Izabrao sam da studiram jednu stvar u kojo je sve. Ne znam da li moje kolege učestvuju u političkom životu zato što u nešto veruju i za to se zalažu ili samo iz želje da sve probaju. •U prošlom broju "Sveta" giumac Nenad Racković je izjavio da sn jugoslovenski glumci svedeni na nivo dvorskih budala. Debte b njegovo mišljenje? Ne znam na šta je on konkretno mislio. Mogu da kažem da mi je krivo zbog nekih stvari (ne bih upotrebio tako grub izraz), ali, tužno je da su neki veliki, izuzetni glumci primorani da zbog materijalne situacije rade neke stvari koje su daleko ispod njihovog nivao (ti glumci su zaslužili da budu simboli kulture!). Shvatam da to rade zbog novca, moraju da prežive, ali, ne treba na to da misle, već da se bave svojim duhom, maštom i onim što treba da stvore - na sceni, • Glumci žive ("dišn") za svoj posao, predaju mu se celim bićem, bez ostafka, strasno. Da U ste uspeU da uskladite privatni život i posao? Prva godina Akademije mora svakom da se "desi”, mnoge stvari se tada prelomne u životu. Bilo mi je teško, zapostavio sam prijatelje.

izlaske, devojku, iako to nisu zaslužili. Ako hoćeš da budeš posvećen glumi, moraš mnogo da žrtvuješ. Glumac nije čovek koji radi

od 6 do 13, to je neprestano bavljenje sobom i svojim emocijama, a bavljenje sobom se ne može izvoditi "nakašičicu", mora se "kopati” duboko, duboko... S druge strane, imao sam intenzivan privatni život iako nisam mnogo komunicirao sa okolinom bavio sam se sobom! Družio sam se, uglavnotrv-sa Ijudima sa klase i Akademije, Tamo ima izuzetnih Ijudi, počev od profesora i asistenata, đo kolega. Strašno su maštoviti i interesantni. Ono što smo "na-

polju" propustili, našli smo u tom našem "pribežištu od ostalog sveta”. Mi smo medu nama napravih jedan svet koji je samo naš! Ništa

nisam izgubio sa duhovne ili emotivne strane, čak sam i dobio. Gluma je jako neuhvatljiva i nestabilna stvar, danas si uradio nešto fantastično, a več sutra možeš da propadneš, nikad ne znaš šta može da ti se desi. Moram da imam nešto van glume, porodicu, prijatelje, devojku, neku stabilnost, da bih mogao da se bavim ovom profesijom, koja je toliko vatrena i koliko donosi, toliko i odnosi. Volim da čitam knjige ali nisam od onih Ijudi koji će stalno se-

deti u kuči, gledati TV i biti uz 1 kompjuter. To ne podnosimr Glu- | mac nekad mora da bude sam (kao 1 i svaki čovek) ali ja ne postojim > bez drugih Ijudi. Imam stravičnu potrebu za zabavom, izlascima, I Imam samo 19 godina! Moram biti | svuda prisutan, sresti razne Ijude, | od prosjaka do najvećih umova, | moram da gledam, apsorbujem iz | spoljašnjeg sveta, da bih sve to I uneo u sebe i jednog dana na sce- ' nu. Moram da komuniciram i da j budem "u životu" u svakom trenutku. Obožavam muzilai, slušam Riblju !orbu, Leb i sol, Bijelo dugme, Đorđa Balaševića, Vangelisa, | Enigmu, filmsku muziku... Kad bih j mogao da "izbacim" na scenu tu | količinu energije i emocija, koliko I mi "pršte" emocije dok slušam mu- I ziku, to bi bilo fenomenalno. Mu- 1 zika mi je velika inspiracija. • Glumci su srecni Ijudi - sva- i ki čovek ima jedan život i igra neku ulogu, vi možete da "usko- i čite" u hiljade života, likova, pro- \ šlost i budučnosl. Povlašćeni ste! f S jedne strane smo povlaščeni, I ali ima i stvari koje su izuzetno teš- | ke. Ne možete reči da je fizički | zdravo izlaziti iz jednog potpunog | mira, na scenu, "pumpati" adrena- J lin, biti neko drugi, znojiti se, tro- I Siti, übrzavati svoje srce do besko- I načnosti i nahraniti emocijama I publiku, a posle se smiriti i otiči J kuči, i tako svako veče biti rastr- | zan. Važno je verovati u sebe i to I Sto radiš, i da ti veruju Ijudi u sah. Glumci su Ijudi koji se ceo ži- I vot igraju, nikad ne ostave lutke! U | mojoj klasi na Akademiji ima glu- j maca sa 24-25 godina, mi smo se | igrali kao klinci, bili smo sloriovi, | kenguri, pajaci... Uvekmožemo da j pobegnemo ta dva 1 sata dok traje f predstava, i budemo nefco drugi. To ie. mariia slume!

"K«id sqm primljen na AkodeiMisu bez njeneg veiikog edMŠevijenja, žma® stsm §»rvi deo isoita pred krci aedine, ona doiazi no predslavu d« me gaieda (kao i svaka druepa magka) i mei prolesor Rade Marković Ikoii ie poinejel priiaxi i kaže; "Pobar don. Klaro. otkud Vi ovde?" Magka kaže: "Došla sam da aiedam svoa sina". "Koq sina"? pita zbunjeno profesor. "Pa, Srđana. on je mog sžn". Sve to se dešavaio gsred punom saiom"

Svet 21.07.1995.

SBĐfIM TIMANOV: IfINEZOV SIN P DBAMI SINIŠE KOVAČEVIĆfI |

"MOIA MAJKA, KLARA MANDIĆ, NUE ME VASPITAVALA DAIE "DRŽIM ZA SUKNIU"

40