Свет

Upravo Italija želi revidirati Osimske sporazume na štetu Hrvatske i Slovenije. Mi se suočavamo s pritiscima pri ulasku u pridruženo članstvo EZ-a, a i Hi-vatska če uskoro biti na redu. Mislim da na toj relaciji postoji jak zajednički interes koji nadilazi sve neriješene probleme Zagreba i Ljubljane. Vrlo su znakoviti bili određeni kontakti između Beogi'ada i Rima posIjednjih godina. • Vratimo sc malo na političku situaciju u Sloveniji... Oštri ste u svojim kritikama koje upučujete vlasti. U svojoj knjizi "Bedem" navoditedaje predsjednik Milan Kučan politički nasljednik Stane Dolanca, dugogodišnjeg šefa jugoslovenske tajne policije. Zašto to mislite? Gospodin Milan Kučan i Stane Dolanc već su desetlječima nerazđružiU politički i osobni prijatelji. Dolanc, istina, danas nema formalnih političkih funkcija, ali ga velik dio slovenske javnosti smatra jednim od najmočnijih Ijudi iza političkih zakulisa. Nije to samo zbog njegovog velikog utjecaja na pred 1 sjednika Kučana na temelju prisnih rodbinskih i veza s pripadnicima nekadašnje Udbe i KOSa širom bivše Jugoslavije, ali i drugdje po Evropi. U nmogim potezima predsjednika Kučana možemo prepoznati poticaj "velikoga gljivara iz Martuljka", kako neM zovu gospodina Dolanca. • Jelko Kačin u prošloj je izbornoj kampanji iznio niz teških optužbi protiv vas. Rekao je da ste bili umiješani u krijumčarenje oružja i u utaju dva milijuna njemačkih maгака. Kako objašnjavate te izjave? Gospodin Kacin takve izravne optužbe nije izrekao, jer bi ih morao dokazivati na sudu. Istina, takvim su se spekuliranjem bavili neki mediji koji su u rukama nasljednika nekadašnje Komunističke partije. Kad su završili lokalni izbori, optužbe su utihnule. • Neki drže da vi sad predstavljate upravo ono protiv čega ste se, svojedobno, borili. Prešli ste put, tvrdi se, od borca za Ijudska prava i demokraciju do zagovornika politike čvrste ruke... Te su optužbe, u najmanju ruku, smiješne. Kako bi neki političar u opoziciji mogao biti izvršitelj politike čvrste ruke? Pogledajte u čijim je rukama represivni aparat u Sloveniji i što on čini, pa čete -vidjeti tko ima čvrstu ruku. Ako stvar potanje pogledate, doči čete sve do Martuljka. • Premijera Drnovšeka pismom ste podsjetili da je na čelo Ekonomskog foruma LĐS-a imenovao čovjeka koji je u bliskim odnosima s Borisom Vukobratom, biznismenom i zagovornikom obnove Jugo-

slavije. Što još zamjerate premijeru? Nedavno je nekoliko hvratskih i slovenskih ekonomista sudjelovalo na nekom Vukobratovu -simpoziju u Parizu, na kojem su oživljavali nostalgiju za Jugoslavijom. Ondje su se, na tome skupu, čule čak i tvrdnje da su Slovenija i Hrvatska osamostaljenjem izgubile ekonomski suverenitet. Drugo, ja, kao predsjednik opozicijske stranke, Vladi i njezinu predsjedniku zamjeram štošta, ali te čemo stvari razriješiti u Sloveniji, i o tome ne bih htio raspravljati u stranim novinama. • Slovenija se, nakon potpisivanja okvirnog dokumenta "Partnerstva za mir", približila NATO-u. Neki analitičari drže da je taj program napravljen kako bi se bivše komunističke zemlje zauvijek ostavile u predvorju Sjevernoatlanskoga saveza, bez perspektive da uđu u punopravno članstvo. Kako vi na to gledate? Realno. Kad bi se NATO odmah proširio na države Srednje i Istočne Europe, onda to ne bi više bila ista organizacija, zbog prevelikih razlika. Isto u tom smislu da bi njezine sigurnosne garancije, nakon proširenja, bile mnogo uputnije, a od toga u konačnici nitko ne bi imao koristi. • Kad biste usporedili razvoj HV-a i vojske Republike Slovenije: tko je, po vašem mišljenju, otišao dalje?

Dvije su se vojske posljednjih godina razvijale u različitim prilikama. Hrvatska vojska ima svježa borbena iskustva i zapovjednički kadar koji je provjeren u stvarnim borbenim uvjetima. Naoružanje i oprema Hrvatske vojske omogučuju ofenzfvne borbene akcije, što je ona nedavno i dokazala u zapadnoj Slavoniji. -Slovenska vojska ima, djelomice, drugačija iskustva, ali ni ona nije bez njih. Zaostajemo u naoružanju i tehnici, jer, ipak, Slovenija godišnje izdvaja za vojsku osam puta manje sredstava nego Hrvatska! • Mnogo se nagađa o stvarnoj snazi vojske tzv. republike srpske krajine. Možete li usporediti njihove potencijale i ono čime raspolaže HV? Vojna sila tzv. krajina za Hrvatsku vojsku, po mome mišIjenju, nije neki veči problem. Problem je u tome da iza tzv. sipske krajine stoje srpsld vojni arsenali. • Držite ii da bi se Vojska Jugosiavije izravno uključila u moguči sukob Hrvatske i srpskih pobunjenika na okupiranim područjima? U prvo vrijeme, pod krinkom dobrovoljačkih odreda, a poslije otvoreno i izravno. Po meni, ključna je dvojba pri prosuđivanju srpske vojne moči ne broj tenkova i zrakoplova nego koliko su Srbi spremni umirati u Krajini za sumnjive ciljeve. Po mojem mišljenju, strateški ključ koji otvara vrata ponovne reintegracije največega dijela okupiranih područja HR-a potpuno leži u tzv. Posavskom koridoru

u Bosui. Ako bi Amiija BiH i HVO uspjelil presjeći Posavski koridor barem za nekoliko mjeseci, sudbina tzv. vojske krajine bila bi zapečaćena, jer bez povezanosti sa Srbijom ona ne može dugoročno preživjeti. e Sad svi raspravijaju o ulozi snaga za brzi razmještaj u BiH. Držite li da je njihova uloga, zapravo, samo osiguranje povlačenja UNPROFOR-a odande? Postoji realna mogućnost povlačenja, i Hrvatska bi na to trebala biti spremna i imati ozbiljne planove. • Sto pod tim mislite? U slučaju odlaska UNPROFOR-a iz BiH, došlo bi do napada srpske vojske na muslimanske enklave, do potpune blokade Sarajeva i Bihaća, a, vjerojatno, i do ugrožavanja nekih područja pod nadzorom EtVO-a. Istodobno, drastično bi se smanjila mogućnost opskrbe humanitamom pomoći u neldm dijelovima BiH. Takav bi položaj mogao dovesti do nove prijetnje na dijelovima teritorije Republike Hrvatske, jer Srbi, zbog geostrateškoga položaja, mogu lakše napadati neke gradove u Hrvatskoj nego da brane okupirane teritorije. To čine bez ikakvih moralnih zadrški. Za učinkovitu bi obranu, u takvim prilikama, bila nužna ofenzivna akcija, koja, opet, može dovesti do dugotrajnog sukoba. • General Martin Spegelj upravo je u "Globusu" prvi put iznio neke pojedinosti o političkoj i vojnoj situadji na

početku rata u Hrvatskoj. On je bio pobornik zajcdničkoga djelovanja Hrvarske i Slovenije protiv JNA. Je li, i koliko, to što je hrvatski politički vrh odbio takvu koncepciju obrane urodilo nekima od kasnijih političkih problema u odnosima dviju država? Takva je odluka, prije svega, oslabila našu obranu kad su Sloveniju napale kolone JNA, koje su neometano dolazile iz vojami na području Hrvatske, usprkos tome što su predsjednici Tuđman i Kučan potpisali izjavu da če se zajednički braniti u slučaju napada JNA na jednu od republika. Mi smo tada гекИ hrvatskom rukovodstvu: "Dobro, ako se već ne borimo zajedno, molimo vas da barem ne dopuštate napade JNA na nas s vašega teritorija. Ako ne napadate vojame, onda im baremrisključite struju i vodu, i tako ih oslabite." To se nije' dogodilo, osim hrabrih iznimaka, kad su Hrvati samoinicijativno zaustavljali tenkove te kad su hrvatski dobrovoljci dolazili u naše jedinice. Hrvatska je vlast, međutim, ipak pomagaia kad smo spasavali naše vojnike iz JNA u Hrvatskoj i kad smo razmjenjivali obavještajne informacije. Slovenija je, bez obzira na tadašnje razočarenje, poslije pomagala Hrvatskoj u ratu, iako su odnosi bili poprilično opterečeni tim prekršenim obećanjem, koja če, zasigumo, ostati zapisano u povijesti kao uepotrebna hipoteka.

lANŠA; STANE DOLANCI ШШЕ VLADAIZ SENKE

4.08.1995. Svet