Свет

КАКО UTERATI DUG A NE PREBITI DUŽNIKA: ’SATELIT’

Razgovarala: Suzana Miličić

uzimamo od 10 do 50 posto od uterane sume

AKO DUZNIK POSLE SMIRENOG RAZGOVORAIPAK ODBIIE PLATI, PRIMENIUIEMO DRUGE METODE!!!

ко bi vam пеko rekao da ae aeencija "Salelil’ bavi pružaujem рошоći pri naplali dospclili poIraživaiija, da ii bl vam islou časa bilo jasno šta u s'.vari rade Ijudi itaposleni u ovoj finni? Ova suvopama pravuička konsliukcija je zakonski osnov koji dozvoljava bavijenje nečiin što ini obieno zovemo - utenvanje ducova. Poslovati danas u Srbiji je nesigumo, a dokaz tome je upravo pojava (možda čak i najezda) firmi koje đe vam pomoćl da vratite svoj novac ili robu, koja se, iduči ođ шke do шке, negde netragom izgubila. Kako su agencije za uterivanje dugova obično vlasništvo bivših policajaca ili onili koji su zanat pekli na ulici, oko ovog posia viada poprilićna fama "AgencijH ’Sateiit’ sarrt osnovao 1992- gođinc. U to vreme, potragom za nestalim Ikima i stvarhna, bavila se firma ’Karroen’ a bilc ifa je još nekoliko koje sa đržali bivši poiicajd", kaže za "Svet" dvadesetšestogodišnji Zoran Đurič, viasnik agencije "Satelit", Voždovčanin po rođenju i, kako sam kaže, dugogođišnji poznavalac prilika na beogradskom asfaltu. "Tađa sam imao nepunilt 23 godine i otvaranjem agencije uhvatio sam se a košfae sa mnogo zrelijom konkurencijom. Ali, želeo sam da počnem da rađbn pošteno i legalno sebi obezbeđujem prihode". U "Satelitu” је zaposleuo desetak luuškaraca, koji se, kako kaže njihov gazda, svi bave sportom i na taj način striktno poštuju pravila kuće, "Kroz firmu je prošio mnogo IJudi koji su pokitšali da tiine sebi podigmi rejting na alicL Ali, oni su odmah morali đa napuste posao. Mi nismo kriminalci, iako, zbog prirode posla, morarao da buđemo povezani i sa jednom i sa drugom stranom zakona. Uvek balansiramo izroeđu zaiionitog i nezakonitog". Agencijski posao izgleda otprilike ovako: u firmu dođe čovek koji tvrdi da ima nevraćeni dag. Pri tome, ntora da poseduje papir koji bi to i dokazao. Agencija posredstvom svojih advokata sklopi ugovor i dogovori se okc svoje provizije koja se kreće od 10 do 50 odsto od vraćene sume. "М1 novac uzmemo tek nakon obavijenog posla, a imaprcd samo ako treba ići van grada i to samo za pulne troškovc", kaže Đurić. "Prvi put kad momci ođu po dug, kažu odakle su i povodorn čcga su došIL Obično se, smirenim razgovorom, postigne dogovor. Jedini nesporazumi su oko cifire duga i oko toga da li dug uopštc postojL Da li su ijudi u frci od ovakvili agencija, ne znam, aii obično uspemo da sc dogovorimo. ,[a sam čak nekim ijudima pomagac da vratc dug u smislu da sara

im omogućio da prođaju nešto pa tako dođu đo novca", nastavlja Đurić. Fama koja vlada oko ovih agencija odnosi se na pilanje šta ako dužnik, nakon pokušaja da se postigne razuman dogovor, odbije da ispuni svoju obavezu, "Pa, primenjujemo druge шеtode". 3 Koje? Znam na šta ciljaš, ali niko iz ove agencije nije nikađa izvršio krivičuo delo, obavljajući svoj zadatak. Ljudima koji dolaze da traže naše usluge je obično frka, pa kažu; Daj, mollm te, giedaj da mu ništa пе uradite. Јег, obićno su ?iužnici njihovi bliski pnjalelji i poznanici. Mi mnogo veći pioblem imaшо sa onim klijentima kojima, recimo. usperao da vratimo đeo duga, pa se oni osile, traže i više od dugovauog ili pre ugovorenog roka. Ili, sa ciruge. strane, imali smo problem sa pojedincima koji dodu po dug, a predstave se kao agencija "Sateht”. E, znaš šta je to? Klasična iznuda. Đurić kaže da su njegovi klijenti, a ima ih po sopstvenim tvrdnjama i previše, novi bizuismeni i zelenaši. "Vreme je takvo, prodaje se magla, najlaksc jc danas nekog zapaliti". Saradnja sa policijom nameće se kao neminovna karika u ovom poslu. A eventualnu saradnju vero-

vatno prati i tračak Ijubomore orgaaa zaduženih za red i mir. "Ne sarađnjem sa policijom, iako bib morao. To ne znači, opet ponavljam, đa sam kriminalac. Sa Građskim SDP-ош imaiu когекtan odnos, a ako napravim пеко krivično ое)о„. pa, пек me hapse. Đobro bi biio đa sarađujemo u siučajevima kad ceo grad juri nekog prevaranta, pa зко ga nekc uhvati... da svi imamo korisli". U agenciji "Satelit" kažu da su svi kao maia porodica. Dugogodišuja poznanstva, porodične veze, briga jednih za druge. "Jednom sam sedeo sa nekrni kriminakmia i digia nas poiicija. Pejdžer je zvonio uon -stop, već su svi u stanici poludeii", seća se gazda "Satelita”, objašujavajući da je. za ovakav posao odanos! i pcvczanost vrio bitna, ali da je verovatno razlog zavisti sa strane, "To ti je ono; Ko je, bre, on? Kakva sa oni ekipa? Prcinje dobijam stalne, telefonoro Ш iz druge Ш trećc ruke, ali dobro... to ide uz posao". Rizičuost je vorovatno prva i najvažmia karakteristika ovog posla. Kao takav ovaj posao ima i svoju cenu. "Svi moji momci dobijaju novac po završenom poslu, u zavisnosti od veličine agcncijske proiTzije i svog angažmana. U svakom slnčaju, uvek svako đobijc po nešto".

To "nešto" izgleda da je dovoljno i da je jeđan od najbitnijih motiva koji ove momke baca na kiizavu vetrometinu između kriminala i zakona. "Pa, neću, vaijda, da radim u fabrici za 150 dinara?", pita se dvadesetdevetogodišnji Saša koji u "Sateiitu" radi već tri godine. "Рге nego što počneš da se baviš ovim poslom, moras sve đa staviš aa papir, Rizik s jednc, korist s drnge strane. Kad pogledaš, sve jc u životu rizik. Možeš sad da oiicš u bolnicu đa primiš injekciju i dobiješ siđu, јсг sesfra nijc promenila iglu„" Saša slovi za najsniireaijeg i najitladnokrvnijeg igrača ove ekip>e. "On možc da ti priča tri safa, thigo i smireno i da tek kasnije sh\ atiš šta je hico. Ohično na prvi razgovor sa dužnikom iđu on i Batalo, koji je sušta suprotnosf. Batalo se znoji, gricfca nokte, trlja ruke, pa kad vidc njega fako ner voznog, onda odmah prisfanr. đs se dogovorc sa Sašum, ka« smircnijom varijantom", smeje se Đurić, komentarišući zagosle.ne u svojoj firmi. 'Tmamo i Zileta koji niSta ne radi, samo osmatra Iđe sa шпот svukuđ • osmafra..." Bavljeuje ovirr, poslom stvara mnogo tieprijatelja. Bojis U se?

Znaš kako. da se bojim ne bih ovo radio, ali da sam kul, uisam baš. U stvari, oprezan sam. • A tvoja porodka? U Beogradu je ostalo još toliko kodeksa, da porodicu niko ne dira. A ako dirnu porodicu... гпа se... Ja nisam okrvavio ruke, nisam nikad bio u zatvoru i nisam osuđivan, ali ću uvek braniti sebe i ono što je moje. Znaš, kažu da je Beograd mali, da je mnogo ijudi i da nema za sve. Nije istina. Samo Sto je neko pohlepan, neko hoce da bude glavni i da deli dnigima... U Beogradu neće tako biti. Pucnjave i übistva u Beogradu u poslednje vreme su samo znak da nema više nikakvog poštovanja niti pravila. Braui se samo porodica, dobar drug i finansijski interes. Kad vidite momke iz ove agencije, teško da će vas podsetiti na nekadašuji mit o žestokim momciraa Niko ne puši. ne pije, bave sc sportom, ne nose zlatne lance mti ista slično iz prepoznadjivog stila ulice. • e Je li to novi imidž na bcograđskom asfaltn? Pa štii da radim? Da se drogiram kao neki? Mi smo zbog svoje suage i načina života kcji vodimo sigurni u sebe i ne treba nam dokazivanje na uhci. kaže za kraj Zoran Đurić.

Svet 18.08.1955.

45