Свет

Tog dana, domaćini iz CPI oclržali su veliki miting od blizu

MLIN U KALKUTI I SALON BOMBAJ Kažu da pored Kalkute ima mlin u koji kada čuvari odu nasrću zajed. ničkim snagama Ijudi, divlje i domaće zveri. Indusi, svinje, psi i divlje zveri dogmižu do mesta na kome se nalaze ostaci brašna i tu se međusobno bore do smrti za šaku hrane. Bombaj je, kažu, sličan Delltiju, samo je, kao luka, stešenjen ua mnogo manjem prostoru. Oko 5 miliona Ijudi žive na površini veličine Zemuna, recimo. Oni koji su bili tamo, pričaju da prizori iz čuvenog filma "Salon Bombaj" uopšte nisu preterani. Kanalizacija koja otvoreno teče ulicama, najprljavija luka na svetu, komarci, pijani mornari, prosjaci, prostitucija - to je, kažu Bombaj. -100.000 Ijudi (što je za delhijske i indijske pojmove, nešto nalik skupovima Mirka Jovića). "Namiting smo pozvali samo ćlanove i simpatizere iz Delhija i okoline, pošto bi dolazak Ijudi iz ostalih delova Indije trajao po nekoliko dana", objašnjava mi Soni, aktivista CPI zadužen za goste iz sveta i strane novinare. Inače, što je veoma zanimljivo, miting je krajnje atipičan za naše prilike - govomici i gosti sede na bini, a oni koji ih slušaju smešteni su pod nekoliko ogromnih šatora koji okružuju binu. Sečanje na Tita bilo je očigledno i u momentu kada su okupljenim pristahcama CPI predstavljani gosti iz komunističkih partija širom sveta kojom prilikom je VuUn, na pomen "Camerad from Yugoslavia" dobio übedljivo najduži aplauz. Pokojni Broz bi bez svake sumnje bio nemalo začuđen "hipijevsko-čegevarinskim" tmidžom svog naslednika na revolucionarnim putešestvijama kod nesvrstane braće, Centar "Indira Gandi", (sve se ovde zove iU "Indira Gandi”, ili "Mahatma Gandi", Ш "Radživ Gandi", ih "Džavaharlal Nehru"), bio je mesto održavanja Kongresa CPI. Indijci, napadno srdačni i гаdoznali, po hiljadu puta su poželeli da se fotografišu i upitaju nešto o "..„situaciji u Jugosla\iji, ratu..." i sl. Mnogo zannnljiviji bili su mi inostrani gosti Kongresa, koji su nosili vehke crvene bedževe s natpisom "Fraterual delegats". A našli su se Ш komunisti i socijalisti iz Rusije, Velike Britanije, Italije. Nemačke, Turske, Sirije, Iraka, Avganislana, Novog Zelanda. Ausiralije, Sudana. Portugala, l'zbekis-

tana, Kazahstana, Kine. Severne Koreje, Vijeluama, Japaoa. Nepala, Bangladeša i ko zna od kuda sve ne. Dejvid, proćelavi punački Englez ođ svojih četrdesetak godina. saradnik je "Moming Stara" i stalno se zahvalno smeška domađinima. Krajnje atipičui kolonizator. Rus, nalik generalu KGB-a Gogolju iz fiknova o Džejmš' Bondu, ne go\'ori engleski niti bilo koji drugi jezik sem ruskog, u svetlo plavom safari odelu stalno ide unaokolo i grli se sa delegatima, uz uzdignutu pesnicu i uzvik "Mi pobjedit!". Nemci: mlađi. obrazovan i razgovorljiv; stariji - dugogodišnji diplomata DDR-a u Indiji, sumnjičav i oprezan. kladio sam se, i izgubio, da je reč o bivšem oficiru "Stasia", Honekerove tajne policije. Delegati iz Seveme Когеје: svaki sa značkom "Velikog vođe" Kim II Sunga oa reveru, lica kameno ozbiljnih. Vicevi se ne pričaju. Italijani; cma, latinski lepa dama srednjih godina i nasmejani senator italijanskog Parlamenta. Oboje iz Trsta i stanuju, kažu, pored Ponte Rosa. Sećaju se Jugoslovena... Jedini su od stranih delegata priliku da organizuju konferenciju za štampu imali Rus "general Gogolj", i Vulin. Rus je pričao па ruskom, a prevodilac Indus koji ne razume baš dobro ni ruski ni engleski, prevodio je sve to na hindu i engleski što je izazvalo potpunu konfiiziju, pa je na kraju jedva izbegnuta tuča između Rusa i prevodioca. Ako sam dobro razumeo, "geueral Gogolj" je pričao nešto o Tagori, o tome kako če ponovo obnoviti SSSR i sl. Vulin je, reklo bi se, bio mnogo efikasniji. Na engleskom je u nekoliko teza, bez preteranih davljenja o prošlosti i istorijatu sukoba u Jugoslaviji, objasnio trenutnu situaciju na Balkanu i ratnu zavrzlamu (što je novinare najviše i zanimalo). Postavivši stvari na jednostavnim postulatima,poredeći ih sa sličlnim primerima u Indiji, uspeo je, čini se, da prisutnim indijskim novinarima pojasni ono što su naša troma diplomatija i mioistarstva u proteklih pet godina pokušavali "izdavačkim poduhvatima" tipa "Rečnik zabluda o Srbima". Dva dana posle je nekoliko indijskih novina objavilo veoma afirmativne tekstove o Srbiji i Jugoslaviji. I dok indijski komunisti predvođeni Indradžitom Džuptom na hindu jeziku raspravljaju o untrašnjopolitičkim problemima njihove zemlje, odnosima sa vladajućom Kongresnom partijom, narastajućoj snazi nacionalisličke BJP partije i socijalnim pitanjima, strani novinari i gosti prepušteni su sjajnoj mogučnosti upoznavanja Delhija. Nama su u tom poslu umnogome pomogli momci zaposleni u jugoslovenskoj ambasadi u indijskom glavnom gradu. Ambasada SRJ smeštena je u elitnom delu Delhija (gde se nalaze ambasade većine svetskih sila SAD, Britanije, Francuske, Rusije, Kine, Nemačke...), preko puta glomazne pakistanske ambasade ukrašene plavim minaretima na kro%ai zgrade. Ispred pakistanske ambasa-

de dauouoćuo leže, spavaju i čekaju na stotme Indijaca, muslimanske veroispovesti, koji traže vizu za ulazak ili preselenje u Pakistan. Jugoslovenska ambasada sagrađena je na ogromnom placu koji je Tito od Nelirua dobio krajem pedesetih, Zemljište je bilo toliko veli-

ко da је Jugoslavija skoro trećinu poklonila susednoj ambasadi Sudana. U ambasadi radi desetak Jugoslovena - diplomate, vezista, vojni ataše sa suprugom, njihove porodice... Pored njih, stalno je zaposleno i tridesetak Indusa koji rade kao posluga, sekretari, \Ttlari, šoferi, obezbeđenje, kuvari... Vrh ambasade čine otpravnik poslova g. Tomić, iskusni diplomata sa skoro dvadeset godina provedenih u jugoslovenskoj ambasadi u Pekiu-

gu; te Milutin Stanojević, prvi sekretar ambasade, mlad, komunikativan i ambiciozan diplomata, za koga mnogi iz stranog đlplomatskog kora u Delhiju tvrde da je učinio više za "jugoslovensku stvar" u ovom delu sveta od svih naših ministara i emisara zajedno. Njih

dvojica su, reklo bi se, idealna kombinacija iskustva i ambicioznosti, koju neko diplomatsko predstavništvo može poželeti. Na žalost, u Delhiju, pored osoblja ambasade, živi svega još tri porodice Jugoslovena - biznismena. Veliki kredit koji je u proteklim decenijama u ovoj, drugoj po broju stanovništva zemlji na svetu, ostavio Tito, očigledno se slabo koristi u ekonomskoj 5 razmeni. I pored sankcija, mogućnosti saraduje Indi-

је i Jugoslavije su očigledno tolike da bi ta zemlja uz malo više (našeg) truda po skidanju embarga mogla postati jedan od naših značajnijih spoljnotrgovinskih partnera. Domačini nam pričaju kako se na Tita neprestano poziva hrvatski ambasador u Delhiju g. Štambuk, koji je izgleda prokljuvio fazon pa na prijemima stalno übeđuje Indijce: "Znafe, Tito je bio Hrvat..." Dok se u evropskim zemljama i večini ostalih delova sveta naši diplomatski i konzulami predstavnici, kada je o problemima jugoslovenskih građana u tim đržavama reč, bave izdavanjem viza, putnih isprava, problemima vezanim za izgubljene pasoše, privatne firme, krađu automobila, kriminalce i slično - konzulami problemi naše ambasade u Delhiju su posve drugačiji i krajnje egzotični. Ogromna večina Jugoslovena koji dolaze u Indiju može se podeliti u dve osnovne gmpe - hipici i narkomani. i sledbenici raznih induskih sekti, poput "Hare Krišne". Kada se ovo zna, nije teško’ naslutiti sa kakvim se "konzularaim problemima'’ suočavaju zaposleni u našoj ambasadi. Drugog dana boravka u Delliiju u hofu ambasade zatičem mršavog tridesetpetogodišnjaka duge kose, obučenog u šarenu indijsku odeču. Kaže da je iz Sarajeva, i da je u Indiju došao početkom 1993. godine kada se rat u Bosni več uveliko zahuktao. Granate i mine nisu bile prirodno okruženje za starog sarajevskog hipika i on se odlučio da poslednje раге uloži u avionsku kartu do Delhija i baci se u "nirva-

PROSJACI, ĆISTAĆI CIPELA, ZMIJARI I OSTALI

ascmira činjenica da u čitavom tom okruženju siromašt va, bede i gladi, nijednom nisam osetio potrebu da pripazim na svoju bezbednosti, u smislu da ше neko povredi, ukrade mi novčanik i sl. lako smo prolazili kroz delove grada u kojima smo u krugu od nekoliko kilometara bez svake sunmje bili jedini belci i jedini koji imaju vrednost veću od sto maraka u džepu. Ne, indusku životnu filozofiju, i pored sve socijalne bede. karakteriše potpuna nenasilnost i tolerancija ргеma svakom ko se od njih po bilo čemu razlikuje. Ono što su Indusi u stanju da učine, to je da te osakaćeni prosjaci po petnaest minuta spopadaju po gradu zbog dve rupije. Da ti, ukoliko potpuno ne zatvoriš stakla na taksiju, u momentu dok vozilo stoji pred semaforom, kroz prozore "uđe" i po nekoliko pari prosjačldh ruku tražeći milostinju. Da po nekoliko žena juri za tobom po celoj Tibetanskoj pijaci nudeći ti mape Delhija i Indije. I, najmaštovitiji izum - da ti bace izmet na cipelu! Reč je o specijal-

nosti koje su se dosetili indijski čistači cipela. Dok belac hoda gradom, mali Indus mu se krišom približi i baci pileći

izmet na cipelu, tako da to uopšte ne primetiš. Za nekoliko sekundi ispred tebe se stvara njegov kompanjon sa četkama i "imalinom" u ruci, pokazujući prstom na tvoju cipelu: "Očisititi cipele, Sir!?". Oni koji ne znaju za taj trik najčešće nasednu i - mali delhijski čistač cipela zaradi 50 do 100 rupija (2-4 marke) po "bačenom govnetu".

Od strane mojih osčalih "belih" saučesnika u otkrivanju Delhija bio sam proglašen najvećim krivcem za opštu invaziju prosjaka i raznih prodavaca gde god bi se pojavili. Tvrde, mada im ne treba verovati, da je moj izgled tipičnog naivnog evropskog turiste u šortsu i sa foto-aparatom u ruci, svaki put kada bi fotogransao nešto Sto bi mi se učinilo zaniraljivim, skretao pažnju "urođenika" na nas i navlačio nara na vrat čitave bataljone raznih prosjaka, zmijara (svirači koji mu-zikom "izvlače" kobre iz pletenih korpica) i prodavaca "originalnog" "rotmansa" za koji bi se kasnije ispostavilo da mu je mesto punjenja "Intemational airport Kabul" (!?) Inače, kada je o prosjacima reč, mnogu indusku decu čim se rode roditelji namemo sakate na najmaštovitije načine kako bi bili što efikasniji u prošnji. Tako da ćete sresti decu ili odrasle Ijude sa rukama "izuvrtanim" poput federa, iskasapljenim nogama, tzv. "Ijude paukove", koji vam gmižu oko nogu u pothodnicima ispod delhijskih trgova...

CRVENI SUVENIRI; U kongresnom kompleksu mogao se kupiti "Staljin na svili", "Marks na bambusu" i "Lenjin od slonovače"

18

REPORTER "SVETA" UINDUI: SAMO NAS SE JOŠ PO TITU SEĆAIU

REPORTER "SVETA" UINDIII: SAMO NAS SE JOŠ PO TITU SEĆAIU •■ ' \

30.10.1995. Svet