СРЂ

— 28 —

0 tomu ukrasu, još se u narodu provlači neka tajanstvena priča, kojoj u ostalom ovdje nema mjesta') Kako se progje kroz prva vrata od Pila, kratka izvijačica izmegju visokijeh zidina vodi na niska, zasvogjena vratašca, koja odgovaraju u gradski obrov, pak još malo dalje, niz istu izvijačicu, dolazi se najzad do samijeh unutrašnijeh vrata gradskijeh. Ali u grad ne ćemo, jer cilj ovijeh redaka nije da pokaže crkve i stanove starijeh Dubrovčana, ni da koješta ispriča o njihovu unutrašnjem životu, nego jedino da, ako i nepotpuno, obavijesti o mjerama, koje oni bijahu preduzeli da osiguraju svoju slobodu, te da se sačuvaju od tugjeg nasrtaja. Ostavimo dakle kuće u gradu na stranu, рак sa zapadnog dijela bedema progjimo na sjeverni dio, koji leži uz bok brda Srgja i 11a njegovu podnožju, te nam označujc najznamenitije proširenje grada. No prije nego započnemo promatrati sjeverni dio bedema, dužan sam da štogod ispričam o tvrgjavi sv. Lovrijenca, koja se takogjer uzdiže sa zapadne strane grada. Istina, ja sam već o istoj tvrgjavi napisao zasebnu monografiju; 2 ) ali ne samo što je ta radnja bila sastavljena na tugjemu jeziku, nego što mi se ovdje pruža lijepa zgoda da je mogu u čemu da nadopunim i usavršim, povraćam se evo ako i proti svomu običaju, na isti rad. (nastavlja se)

') Ko bi želio da štogod sazna o toj priči, neka prooita: Kuzmić, Cenni storici sui Minori Osscrvanti di llagusa od str. 33 do str. 3S. ') „Mala Paga — ossia — il eastello di Sau Lorenzo" — Itagusa. 1897.