СРЂ
и
— 36 —
ра 1 ilo to vjersko ili politicno, jer 011 otvara svoje stranice svakome našii.cu bez razlike vjere i plemena; za to prima pismene priloge i latinicom i ćirilovicom, i ako izjavlja da je ćirilovica jedina i prava naša azbuka. 1 ) Sto se tiče smjera našega Srgja, odbor je književni baš uvažio one iste razloge što „Hrvatska" neupravno iznosi, biva da njekakav neutralni smjer sad više ne gagja/ I u istinu smjer njekadašnjega „Slovinca" dan današnji nikako ne ide, jer se sve rastrovalo, pa i književnost nije od toga prosta. Što nam je preo' stajalo nego se prihvatiti srpskoga smjera kao prirodnoga i prikladnoga Dubrovniku i njegovoj okolici, a zamašaj toga smjera protegnuti i na sve primorske Srbe, tako da S r gj postane književno gla' silo sviju Srba na primorju. Dubrovnik i njegova okolica čisto je srpski kraj; tu su još, hvala Bogu, živi srpski običaji, gusle i narodna srpska pjesma, nošnja, govor pa i sujevjerje srpsko. Hrvati se mogu samo na dvije stvari osloniti da svojataju Dubrovnik za sebe, biva na srednju čakavsku Dubrovačku literaturu, i na sadašnje hrvatske Općine u Dubrovniku i okolo njega. Što se čakavske književnosti tiče, taj je hrvatski oslon sa svijem obalio Jagićev Arhiv; 2 ) a što se sadašnjih hrvatskih općina tiče, to je dakako politička stvar a nikako etnografska Mi se spominjemo kad su te općine bile autonomaške, sad su hrvatske, a s vremenom će bit srpske, jer dugo se prirodi ne može prkosit. U ostalom naši arhivi i politični i sudbeni puni su obilježja srpskoga, i to se ne da zatajat; tu imena i prezimena otkrivaju istinu svakome nezabliještenu oku. To se je danas njekoliko promijenilo navlaš u krštenijem imenima radi promjene vjere u starije doba, ali krv se nije promijenila; ona se obnavlja i malo po malo buji, dok napokon prokipi. 3 ) To se prirodno razvijanje ne može zauzdati, jer „naturam expellas purea, tamen usque recurret". Neka se dakle umiri „Hrvatska"; mi ćemo poštovati svačije vjersko i političko osvijedočenje a raditi na polju srpske knjige i prosvjete. Ovo je naš program; tako nas Bog pomogao!
') Poredi proglas. ') Arhiv fiir Slavisehe Philologie, herausgegebeu von V. Jagić, Baud 13. Berlin, \veidmannsche Buehhandlung, 1889. 3 ) Da je Stari Dubrovnik i njegova oblast bila srpskoga plemena, to se nije ukralo nl ueenjaku Kalaju, jer u svojoj „Historiji srpskoga naroda" zgodno raspravlja da se u trima državama razvijalo srpstvo, u Srbiji, u Bosni i u Dubrovniku.