СРЂ

— 44 —

— ,,Tu je vjera i ljubav prama domovini bila ujedno, jer eno vam i onanio posred dvora kuće Nazaretske iz Loreta a da bude amanetom u porodici, kako je posluh prvi uslo\ za napredak i za dobrobit svake porodice. U toj je kućici živio otkupitelj svijeta, a ipak se pokoravao Josifu drvodjelji, što nam je. najbolja napomena za današnje naše prilike, jer je velićanstvo nasega grada polazilo iz porodice i povraćalo se u porodicu . . Nastaviće Lukša: „I staro ćemo godište tako svršiti u duliu staroga Dubrovnika..." A Mato, koji je slobodno nešto znao: „А počećemo ( ironički ) u duliu novoga Dutirovnika . Samo ga je Irene razumjela. Lukša slijedi: — ,,U ime Božje, Fra Dobro, 011 ti je zgradio i crkvu Duha Svetoga u Sugjurgju, a to ti je tvrgjava — crkva zajedno, biva domovina i vjera bez ikakve maštanije i izmišljotine ljudske! On je poljepšao i crkvu Otaca Domenikanaca i u crkvi je podigao otar Duhu Utješitelju s dragocjenom slikom slavnoga Tasari, a i to je obilježje, koliko je znao cijeniti duh svoga rndnoga grada . . ." I gospar Pero reče svoju: „I spominjem se dobro da sam čuo da ga je naš povjesničar Seratm Razzi lično poznavao i o njenm zanosuo pisao." A Živko: „То vam je rijetko djelo „Storia di Kaugia." Štampana je u Italiji, t. j. a Lucca od Busdraghi godine 15 l .»5." Nastavi fra Dobro: „I baš nam Razzi priča da je Zakrilović uinro u pedeset i četvrtoj godini na 26 dećenibra 1588; te je bio sjajno ukopan u crkvi O. Domenikanaca." Živko: — „Како nc, a to je onda bilo rijelko. štili su mii samrtnu pohvalu u Dominikanaca i u stonoj crkvi. a i laj je pauegjiiik sada rijetkost bibliotilska." Lukša: — ,,On je to i zaslužio, pa je dostojno i pravedno, — kao nuti što bi svake godiue otkupio nekoliko sužanja Dubrovackoga