СРЂ

— 216 —

Baron : Samoživstvo, draga grofice, samoživstvo i ništa drugo. Sta ćete da radim sam u svom Jetnaku? Da pušim sa zapostatom, da gledam kako lete oblaci, kako pada kiša, pa da ležem u 9 sahata, i to su vam uživana na |,etiiaku! Volim hijadu puta glibati se po ovijem uskijem putićima, te đoći kod vas, eda se nagledam vedra neba u vašijem bistrijem očima .... dopustite mi, grofice, da vam rečem jednom za vazda; u vašijem krasnijem očima! Grofica: Oprostite, ali vam to ne mogu dopustiti. Zbija, znate li vi koja vam opasnost prijeti! Baron : Pa dobro, ja sam spravan na svašto; no koja je to opasnost što mi prijeti? Grofica: Da večeras niko drugi, po ovom grdnom vremenu, ne će doći na sijelo. Baron: Gore za nih a boje za mene. Barem večeras ne će biti prepirke, i to je ono što ja želim. Grofica: A ko vam je rekao da se mi dvoje ne ćemo prepirati? ISaš su mi večeras živci uskošeni, te ako me ko izazove .... Baron: Nebojte se; kad nema čejadi, svako raspravjane prestaje prije nego se prođe na dnevni red. Želite И da se mi u toliko počnemo, kao obično, kartati? Grofica: Docnije, docnije, jer vam imam govoriti o sa svijem teškijem poslima, vama kao mom dobrom prijatel,u. Baron: Meni kao vašem prijateju (posmjehuje se) kao vašem dobrom prijateju? . . . Tako biste kazali ma komu drugome, da je večeras došao amo. Grofica: Sudite kako vam je drago, no znajte, imam da se s vama svjetujem i da vas nešto upitam. Baron : Kad oštroumna žena pita savjeta od čovjeka, kog ne cijene budalom, ona to radi, gotovo svegjer, da učini sve naprotiv no je taj čovjek svjetovao. Grofica: Ne ometajte me tijem vašijem parađoksima; stvar je malko zapletena, te želim da budete sa^svijem'pomljivi, a nada sve iskreni. Baron. Ta evo me kakva me želite. Dakle počnimo sa savjetom. Grofica: Vjerujte, nije da vam se protivim, ali će mi lakše izaći, ako počnem sa upitom. Baron : Pitajte dakle slobodno. No znajte da sam postao radoznalijem s toga vašeg okolišaiia,