СРЂ

— 50« —

— Imaš pravo, mi smo na vašemu. Znađi dakle da sam ja poslanik moga čestitoga gospodara, krala Ramanskoga, kra|u ove krajevine, negovu bratu. Nosim mu glasove u velike zlamenite. — Kral, je umro, ubijen je; negovo je prestoje oteto od razbojnika, a po krajini je buna! Na ove riječi, suhoparne i lakonične, ostade bijedan časnilc kao muiiom ošinut po glavi. On viđaše da se liegovo poslaiie još u začetku izjalovilo, poslaiie, od lcoga je zavisila budućnost liegova kraja i bezbjednost presto],a liegova gospodara. Ovnj već star i od naprasnog nastupa teške bolesti pritisnut, osjećaše da mu se primičc konac života. Bez potomstva bješe zabrinut udcsom svoga prestoja, na koje već vrebaše slavohlepni liegov ministar desnice'), koji postajaše to zlamenitiji. Amas, taj ministar bješe prvi mogućnik u krajevini iza kral,a; a obdaren dubokijem razumoin i lisičjom lukavošću znao jc hitrijem načinima i podatnom rukoin privući sebi velike simpatije i osnovati znatnu stranku u zemli. Osjećajući se tako moguć, zače u glavi slavohlepnu misao da naslijedi svoga gospodara iza liegove smrti, i spravlaše se na to iz potaje. Istina je, veliki broj visokijch lica u glavnome gradu sa ministrom Jevice, Tolonom, snažno se opirahu liegovijem zastrtijem namjerama, te nnkaniše izvršiti do dlake oporuku bolesnoga krala, koji ostavjaše svomu sinovcu Kadou prestoje svojijch starijeh; ali prva stranka bijaše mogućnija, nada sve er poduprta od Brahmanovijeh sveštenika, a od liihove moći trebalo se bojati. Nemir kralev bješe dopro do skrajnosti. Nenadna smrt liegova uvalila bi krajevstvo u veliku opasnost. Ništa ne bi moglo spasiti položaj liego nazočnost u Raman-u liegova sinovca, zakonitoga baštinika. KraJ tajno pozva sebi Paslu, jednoga od svojijeh naj vjernijih časnika, i pošto mu je priopćio svoje brige i svoju namjeru o pozivaiiu sinovca, da mu preda prijc smrti skiptar i kraievstvo, reče mu: — Među svojirn naj vjernijim slugama, tebi, Pasla, izručujem veliku čast ovoga poslana, koje je u velike zlamenito. Predavajući ti poruku momu bratu postav],am u tvojc ruke udes krajevine i puka. Ne preporučam ti ništa, jer imam pouzđana u tvoju opreznost, u tvoje mudro postupane i tvoju privrženost. Tijem ćeš ti mnogo i zadvoriti. Ali znadi samo da su moji dani izbrojeni a skrajne je vrijeme. Uzeo te Trimurti pod svoju svetu žastitu! Pasla s tc stopc krenu u pratiii od 50 koiianika, mimoišavši postaiia i jureći na vas mah, a mijehajuć kohe na svakom konaku. Nakon dva dni ovoga putovaiia 011 bješe prevalio granicu u srcu pun radosti i uade. — Krai je ubijen, prestolc oteto, a buna po zemii! — I sve zamišjene nade bijednoga časnika iščezoše! Casom se smetc i pre-

') U istočnijem krajevima viadav imnfl'aše miuistra ob desnu i ob lijevu.