СРЂ

— 514 —

Sviće projeće, a on opet zajeđri put Napule i tamo u Italiji kupi zemjišta za (lohodak svoje zavjetne crkve'); Ticijan mu uaslika Sv. Mihajla u naravnoj veličini, koja slika i sad postoji, i ne prođe dan da jc inostranci ne oblaze i noj se dive.' 2 ) Kapetan Stanić u svojoj oporuci pošto nije imao od srca poroda ostavi crkvu i sva dobra crkve zboru Dubrovačldjeh popova kao skrbnicima, a negove kosti počivaju u grobnici u crkvi Sv. Mihajla u Trstenomu. Kapetan Pišić, koji nije bio prcdao novcc Stanićevoj ženi, još prije povratka kapetana Stanića oslijepi i osiromaši, pa tu žan i jadan umrije. Bog ga je kaznio za negovo zlo djelo. Bog mu prostio! ') Ovako Jiegova oporuka govori god. 1000 broj 162 u Smlbenom nrliivu u l'u brovniku. 2 ) Nešto je pok. l\ Franasović рагоћ Trsteuoga od ove pripovijetku uveo u „Маliuale di Daimazia" god. J87Ž. »li nije zuao sve tažuo. л Narodna pjesma. L'jepo ti je večer pogledati Gdje gospoda rujno vino piju, Soko im se po trpezi šeta, Zutc nm se noge do ko^ena, Zlate mu se krila do ramena, Na glavi mu kruna od bisera. Pitaju ga po redu gospoda: „Ој Sokole, tico plemenita, „Ко ti žuti noge do kojena, „Ко ti zlati krila do ramena, „Ко ti vije krunu od bisera." Soko tica nima progovara: „Služio sam Srpskog gospodara, „Koji ima do tri kćeri drage; „Jedna žuti noge do kojena, „Druga zlati krila do ramena, „Treća vije krunu od bisera. „Ovo mi je sva radost i žeja.